Završno ročište protiv Alije Balijagića u Višem sudu u Bijelom Polju
Bijelo Polje, decembar 2025.
U Višem sudu u Bijelom Polju prekjuče je održano završno ročište u postupku protiv Alije Balijagića, optuženog za teško dvostruko ubistvo Jovana i Milenke Madžgalj iz sela Sokolac. Optuženi je tokom završne riječi ponovio priznanje, ali i iznio niz šokantnih tvrdnji koje su izazvale nevjericu u sudnici.
📌 Izjave optuženog
- Balijagić je rekao da se kaje zbog ubistva brata i sestre koje, kako tvrdi, nije poznavao.
- Istovremeno je izjavio da žali što nije ubio još četvoricu muškaraca koji su mu, prema njegovim riječima, ranije dolazili pred kuću naoružani.
- „Žaliću do groba što to nijesam uradio“, kazao je, naglašavajući da ubistva nije počinio „na podmukao način“, već javno.
- Poseban prigovor uputio je na psihijatrijski nalaz, tvrdeći da nakon 32 godine provedenih u zatvoru ne može biti uračunljiv.
⚖️ Stav porodice žrtava
- Velibor Madžgalj, u ime porodice, zatražio je najstrožu kaznu, ali je dio odgovornosti pripisao i Centru bezbjednosti „Sjever“.
- „Da su radili svoj posao, do ovoga ne bi došlo“, poručio je.
- Advokat porodice, Miladin Joksimović, istakao je da je optuženi priznao ubistvo, ali ne i motiv, te dodao da bi „za ovakva djela trebalo da postoji smrtna kazna“.
🏛️ Stav tužilaštva i odbrane
- Tužiteljica Vanja Rakonjac ostala je pri zahtjevu da se izrekne maksimalna kazna dugotrajnog zatvora, navodeći da je krivica dokazana svim izvedenim dokazima.
- Branilac po službenoj dužnosti, advokat Rešad Muzurović, ukazao je na „više nedoumica“ u postupku, uključujući neutvrđene DNK tragove i potrebu dodatnog psihijatrijskog vještačenja.
- Muzurović je apelovao da se u obzir uzme „emocionalno stanje i strah“ optuženog u trenutku izvršenja djela.
🔎 Optužnica
Balijagiću se stavlja na teret da je 25. oktobra prošle godine, oko 21 sat, ubio dvoje komšija iz sela Sokolac na, prema optužnici, svirep i podmukao način. Presuda Višeg suda očekuje se u narednim danima.
👉 Ovaj slučaj izazvao je snažnu pažnju javnosti u Sandžaku i šire, jer otvara pitanja o odgovornosti institucija, psihijatrijskom tretmanu dugogodišnjih zatvorenika, ali i o granicama kaznene politike u Crnoj Gori.
