Nova masovna grobnica u Tuamu potresla Irsku
Tuam, Irska – decembar 2025.
Irska javnost ponovo je suočena s bolnim podsjećanjem na najmračnija poglavlja svoje novije historije. Forenzički timovi potvrdili su otkriće druge masovne grobnice novorođenčadi na lokaciji nekadašnjeg doma za majke i djecu u Tuamu, kojim su upravljale časne sestre reda Bon Secours.
📌 Iskopavanja i nalazi
- Iskopavanja, koja nadzire nezavisno tijelo ODAIT, započela su ovog ljeta i mogla bi trajati do dvije godine.
- Direktor Daniel MacSweeney potvrdio je da se nova lokacija nalazi 50 do 100 metara od prve septičke jame, gdje su 2017. pronađeni posmrtni ostaci desetinâ beba.
- Do sada su pronađeni ostaci 11 novorođenčadi, a očekuje se da će broj značajno rasti.
- DNK analiza je u toku, a 160 članova porodica već je dalo uzorke u nadi da će nakon decenija potrage dobiti odgovore.
🏚️ Historijski kontekst
- Dom u Tuamu radio je između 1925. i 1961. godine.
- Prema podacima, umrlo je 796 beba i male djece – bez evidencije o mjestu ukopa, bez krštenica i bez dostojanstvenog ispraćaja.
- Priča je u javnost dospjela tek 2014. zahvaljujući istraživanju lokalne historičarke Catherine Corless, koja je dokumentovala zastrašujući broj umrle djece.
✝️ Glasovi istine
- „Izvanbračna djeca nisu bila tretirana kao ljudska bića. Crkva je govorila o brizi za nemoćne, ali njih ta kategorija nije uključivala“, poručila je Corless, danas jedna od vodećih glasova u borbi za pravdu.
- Tuam je bio samo jedan od brojnih domova u Irskoj gdje su tokom 20. stoljeća smještane neudate trudnice, često uz prisilu porodice ili crkvenih struktura.
- Mnoge žene su zauvijek odvajane od svoje djece, dok su hiljade novorođenčadi umrle u uslovima loše njege, pothranjenosti i zanemarivanja.
👩👧 Lične tragedije
Jedna od onih koji traže odgovore je Annette McKay iz Manchestera. Njena majka silovana je 1942. godine, nakon čega je rodila djevojčicu Mary Margaret. Dijete je umrlo sa šest mjeseci, a porodica decenijama traga za istinom o njenoj sudbini.
👉 Ovaj slučaj ponovo otvara pitanje odgovornosti institucija i crkvenih struktura, ali i potrebe da se porodicama žrtava pruži dostojanstvo i pravda nakon decenija šutnje.













