Ibrahim Mahalbašić (14) živi u Margetićima kod Novog Travnika u Bosni i Hercegovini i iako na prvi pogled djeluje kao obično dijete, u njemu se zapravo krije zreo čovjek iz čijih mudrosti i pogleda na život bi svako od nas mogao da nauči nešto.Porodica živi od dječjeg dodatka, a sve što treba obezbijedi mali Ibrahim radeći po komšijskim kućama za dnevnice.
“Imam šest dunuma obradive zemlje, imam jedan voćnjak. Naravno, volio bi zemlju da obrađujem sebi i ovako, nekome da priskočim, da uzmem pare. Sad radim ručno, ali mi neko uskoči, uzore, pokosi. Samo jednu njivu obrađujem i imam još jednu, tu ne sijem ništa, kosim samo. Mislim, da imam traktor, moglo bi se tu nešto orati, frezirati, uzele bi se i neke pare”, priča dječak za Jutjub kanal Srednja Bosna Danas.
“Prodao sam kravu, morao sam da prodam. Mami je ‘otišla’ ruka, tetiva, i morali smo je prodati, jer nismo mogli više sa njom vladati. Krava nije bila ni bijesna, ali kad ode ti ruka, ne može se više. Živimo kako umijemo, eto. Ne trošimo na gluposti, radije kupimo vreću brašna, nego neku glupost. Ulje je sad poskupilo, ali ja sam, sreća, sebi naspremao i brašna i ulja”, priča dječak.
“TikTok malo prelistam, objavim koji video, ali više volim hodati po polju. Bolje se osjećam. Više volim da provodim vrijeme napolju, nego u kući. Volim da šetam, odem u šumu ponekad, neko drvo dovučem kući. To je jako korisno. Volim i konje i koze, ovce, bikove”, nabraja.
