HIDŽAB NE SMIJE BITI PREPREKA ŠKOLI: ZAŠTO JE SLUČAJ IZ AZERBEJDŽANA OTVORIO VAŽNO PITANJE
Snimci učenica s hidžabom kojima je, prema navodima koji su posljednjih dana izazvali pažnju javnosti, onemogućen ulazak u školu dok ne skinu maramu otvorili su mnogo šire pitanje od jednog školskog pravila.
Pitanje je jednostavno: može li djevojka biti prisiljena da bira između svog obrazovanja i svoje vjere?
Upravo zbog takvih prizora reagirali su brojni krugovi u Turskoj – od političara do medija i javnosti – tražeći da se poštuje pravo muslimanskih djevojaka da nose hidžab i istovremeno redovno pohađaju školu.
Za mnoge muslimane ovo nije pitanje odijevanja, mode ili ličnog ukusa.
Za djevojku koja hidžab nosi iz uvjerenja, on je dio njenog vjerskog identiteta. Zbog toga prisila da ga skine kako bi ušla u školu predstavlja mnogo ozbiljniji problem od običnog neslaganja oko pravila odijevanja.
Škola treba biti mjesto znanja, a ne prisile
Obrazovanje bi trebalo biti dostupno svakom djetetu bez obzira na vjeru, uvjerenje ili način na koji izražava svoju vjeru.
Ako učenica ispunjava sve školske obaveze, poštuje nastavnike i pravila ustanove, postavlja se pitanje zbog čega bi marama na njenoj glavi bila prepreka njenom obrazovanju.
Posebno je problematično kada se vjerski simbol tretira kao razlog da se djevojci zatvore vrata škole.
Jer tada hidžab prestaje biti samo pitanje odijevanja.
Postaje pitanje slobode savjesti, vjerske slobode i jednakog pristupa obrazovanju.
Zanimljiv preokret u Turskoj
Posebnu težinu ovoj priči daje činjenica da je Turska danas među državama iz kojih dolaze snažne reakcije u odbranu prava muslimanskih žena i djevojaka da nose hidžab.
To je svojevrsni historijski preokret.
Tursko društvo decenijama je vodilo velike rasprave upravo oko pitanja hidžaba. Postojala su razdoblja u kojima su žene koje su nosile maramu nailazile na ozbiljna ograničenja u obrazovanju i javnom životu.
Danas se iz Turske čuju glasovi koji insistiraju na tome da muslimanska djevojka ne smije biti prisiljena da bira između svoje vjere i škole.
I upravo taj trenutak vrijedi posebno naglasiti.
Jer pokazuje koliko se odnos jednog društva prema vjerskim slobodama može promijeniti.
Zašto je ovo važno svim muslimanima?
Možda nekome hidžab izgleda kao mala stvar.
Ali djevojci koja ga nosi – nije.
Kada joj neko kaže da može ući u učionicu samo ako ga skine, poruka nije samo: „Promijeni način odijevanja.“
Poruka može biti shvaćena kao: „Tvoja vjera ovdje nije poželjna.“
A to je mnogo ozbiljnije pitanje.
Muslimanka ne bi trebala biti prisiljena da skriva svoju vjeru kako bi ostvarila osnovno pravo na obrazovanje.
Isto tako, nijedna država ne bi trebala stvarati situaciju u kojoj se djevojka zbog svog vjerskog uvjerenja osjeća kao građanin drugog reda.
Hidžab i pravo na dostojanstvo
Sloboda vjere ne znači samo pravo da čovjek vjeruje u nešto u svojoj kući.
Ona podrazumijeva mogućnost da svoje uvjerenje, u granicama zakona i prava drugih, živi i u javnom prostoru.
Za muslimanku koja je odlučila nositi hidžab, upravo je to dio njenog identiteta.
Zato je važno da se o ovoj temi ne govori kroz političke obračune, nego kroz jedno osnovno ljudsko pitanje:
Zašto bi djevojka morala skinuti hidžab da bi mogla učiti?
Odgovor na to pitanje mnogo govori o tome kako jedno društvo razumije vjerske slobode.
Ne traži se privilegija, nego pravo
Odbrana prava muslimanskih djevojaka da nose hidžab ne znači traženje posebnih privilegija.
Traži se princip jednakosti.
Ako djevojka može pohađati školu, učiti, polagati ispite i ostvarivati svoje obrazovne ciljeve, njena marama sama po sebi ne bi trebala biti razlog da joj se onemogući pristup učionici.
Zato je reakcija na slučaj iz Azerbejdžana važna i izvan granica te zemlje.
Jer pitanje nije samo šta se dogodilo nekolicini učenica.
Pitanje je mnogo šire:
Hoće li muslimanska djevojka imati pravo da bude obrazovana, uspješna i ravnopravna – a da pritom ne mora odustati od svog vjerskog identiteta?
Za mnoge muslimane odgovor je jasan.
Hidžab ne smije biti prepreka znanju.
Djevojka ne bi trebala skidati svoju maramu da bi otvorila vrata škole.
Vrata škole trebala bi biti otvorena za nju upravo onakvu kakva jeste.
