Dok vlast posljednjih godina govori o ekonomskom rastu, povećanju plata i stabilnosti, građani Srbije svakodnevno se suočavaju s drugačijom slikom – računima, cijenama i sve većim troškovima života.
Zvanična statistika pokazuje da je inflacija u prvoj polovini godine iznosila 2,9 posto, ali prosječan građanin ekonomsku situaciju ne mjeri procentima. Mjeri je iznosom koji ostavi na kasi nakon kupovine hrane, računa i osnovnih potrepština.
Posebno zabrinjavaju podaci o pojedinim kategorijama troškova. Električna energija poskupjela je 17 posto, goriva i maziva za vozila 10,3 posto, duhan 9,3 posto, lijekovi 7,9 posto, vodosnabdijevanje 7,7 posto, dok su usluge u restoranima skuplje 6,4 posto.
Za mnoge porodice upravo takva poskupljenja predstavljaju najveći udar na kućni budžet.
Statistika jedno, život drugo
Zvanični podaci mogu pokazivati relativno nisku prosječnu inflaciju, ali to ne znači da su svi proizvodi i usluge pojeftinili. Naprotiv, građani svakodnevno primjećuju da su brojni proizvodi znatno skuplji nego prije nekoliko godina.
Posebno se to odnosi na meso, hemijske proizvode, pojedine prehrambene artikle i usluge.
Cijene hrane su ove godine, prema statističkim podacima, bile pod pritiskom dobrog roda voća i povrća, pa hrana nije bila glavni pokretač ukupne inflacije. Međutim, to ne mijenja činjenicu da je nivo cijena već dostigao znatno višu osnovu nego ranijih godina.
Zato građani teško prihvataju priču o „jeftinijem životu“ kada za istu korpu proizvoda moraju izdvojiti više novca nego ranije.
Jedan od građana, koji živi u Italiji, kaže da su mu pojedini prehrambeni proizvodi čak jeftiniji nego u Srbiji.
To otvara još jedno pitanje – kako je moguće da zemlja sa znatno nižim prosječnim primanjima ima cijene pojedinih proizvoda koje su na nivou ili iznad cijena u bogatijim članicama Evropske unije?
Nova poskupljenja tek dolaze?
Dodatni pritisak mogao bi uslijediti zbog energenata.
Najavljuje se novo povećanje cijene električne energije, dok stručnjaci upozoravaju da bi kretanje cijena gasa na međunarodnom tržištu moglo dodatno opteretiti domaćinstva i privredu.
Skuplja struja i gas ne ostaju samo na računima građana. Oni povećavaju troškove proizvodnje, transporta i poslovanja, što se vremenom može preliti i na cijene drugih proizvoda i usluga.
Slična situacija je i sa gorivom. Svako povećanje cijene naftnih derivata direktno ili indirektno utiče na gotovo sve – od transporta robe do cijene hrane.
Koliko još može kućni budžet?
Za građane sa nižim primanjima najveći problem nije prosječna stopa inflacije, već činjenica da najveći dio svojih prihoda troše upravo na osnovne životne potrebe.
Kada poskupe struja, gorivo, lijekovi, voda i hrana, porodicama ostaje sve manje novca za druge potrebe.
Zbog toga se sve češće postavlja pitanje: živimo li u Srbiji koju prikazuju zvanični ekonomski pokazatelji ili u Srbiji koju građani svakodnevno osjećaju kroz svoje novčanike?
Jer statistika može pokazati da je inflacija 2,9 posto. Ali račun iz prodavnice, mjesečni troškovi i cijena punog rezervoara pokazuju koliko stvarno košta život.
A upravo taj jaz između zvaničnih brojki i svakodnevnog iskustva građana postaje jedno od ključnih ekonomskih pitanja u Srbiji.
