Pripremio: Abdusamed Nasuf BušatlićJošua ibn Nun bio je jedan od Allahovih poslanika, neka je na sve njih Allahov spas i milost. Savremenik je Musaa, a.s., i on je onaj mladić koji je putovao sa Musaom, a.s., kada je pošao tražiti hazreti Hidra, o kojem Kur’an u suri El-Kehf kaže: ‘’A kada Musa reče momku svome: ‘Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.’’’ Ovaj plemeniti Allahov poslanik preuzeo je nakon smrti Musaa, a.s., emanet prenošenja i objašnjavanja ljudima Allahove poslanice. Između ostalog, on je imao zadatak da oslobodi Kuds. Želio je da u njegovoj vojsci budu samo oni ljudi koji su se odrekli dunjaluka i kojima je jedini cilj u životu bio Allahovo zadovoljstvo i borba na Njegovom putu.Tri kategorije kojima je zabranio odlazak u bitkuZbog toga je zabranio odlazak u džihad trima kategorijama ljudi iz Benu Israila: onima koji su se tek oženili, a nisu se još sastajali sa svojim suprugama, jer takvi će jedva čekati da se vrate iz džihada da bi uživali sa svojim ženama, pa će njihov džihad biti zbog dunjaluka i žudnje za njim; druga skupina kojoj je bilo zabranjeno ići u džihad bili su oni koji su počeli graditi kuću, a nisu je još dovršili. Njihova srca bila bi vezana za kuće koje su počeli graditi i željeli bi da se što prije vrate kako bi nastavili započetu gradnju; treća skupina ljudi koji nisu mogli učestvovati u oslobađanju Kudsa bili su oni koji su posjedovali ovce i deve, kojima se približilo vrijeme janjenja i telenja. Oni bi u toku džihada stalno razmišljali o svom blagu i njegovom povećanju i željeli bi, kao i prethodne skupine, da se što prije vrate kući. Zbog svega toga, Jošua ibn Nun odlučio je da njegova vojska bude sačinjena od ljudi koji ne mare mnogo za ovim prolaznim svijetom, jer će se tako maksimalno posvetiti borbi, i preko njih će Allah dati pobjedu. Kuds je u to vrijeme bio jedan od najljepših i najmnogoljudnijih gradova, sa divnim građevinama i dvorcima, ograđen velikim i neprobojnim bedemima. Jošua je bezuspješno opsjedao grad punih šest mjeseci, a onda je jednog dana naredio da svi zajedno navale na kapije i svi uglas izgovore tekbir, i Allah će dati izlaz i pobjedu. Tako je i bilo, i Kuds je oslobođen nakon šestomjesečne opsade. Jošua i njegovi vojnici zarobili su ogromni ratni plijen i tom prilikom ubili 12.000 neprijateljskih vojnika. To se dogodilo u petak poslije ikindije, i prije nego što je Sunce zašlo, Jošua je uputio dovu Allahu da zaustavi njegov zalazak, jer je sutra osvanjivala subota kada im je bilo zabranjeno ratovanje, a on je želio da u potpunosti oslobodi Kuds i uspostavi vlast u njemu. Pogledao je u Sunce koje je bilo pri zalasku i rekao: ‘’Ti i ja smo Allahova stvorenja koja su pod Allahovom naredbom. Gospodaru moj, zaustavi ga i spriječi njegov zalazak!’’ I Allah je zaustavio njegov zalazak dok Jošua nije u potpunosti osvojio Kuds. Rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: ‘’Sunce nije zaustavljeno ni zbog jednog čovjeka osim zbog Jošue ibn Nuna, kada je osvajao Bejtul-Makdis.’’ (Ahmed)
Krađa donosi poniženje i na dunjaluku i na ahiretuNakon toga on je sakupio sav ratni plijen na jednu gomilu i naredio je da se spali, jer poslanicima prije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo dozvoljeno uzimanje ratnog plijena kako se njihova srca ne bi vezala za prolaznost i kako bi njihov džihad bio isključivo radi Allaha i Njegovog zadovoljstva. Bacili su plijen u vatru, međutim on nije mogao da gori u vatri. Na osnovu toga, Jošua je znao da je neko od njegovih vojnika nešto ukrao od ratnog plijena. Da bi provjerio ko je kradljivac, pozvao je vođe plemena i tražio od njih da mu ponovo daju bej’u, tj. zakletvu na vjernost i iskrenost u džihadu. Kada je jedan od vođa stavio svoju desnicu u Jošuinu, ona se zalijepila za njegovu ruku, i Jošua je uzviknuo: ‘’Kradljivac je iz tvog plemena!’’ Zatim je naredio da se sva vojska okupi na jednom mjestu i da se podijeli po plemenima, a nakon toga Jošua je tražio od svih da obnove zakletvu na vjernost ne govoreći zašto to čini. Išao je od saffa do saffa, od čovjeka do čovjeka, dok nije došao do plemena sa čijim vođom se prethodno rukovao, pa mu se ruka zalijepila za njegovu ruku. Trojici ljudi iz tog plemena zalijepile su se ruke za Jošuinu prilikom prisege na vjernost, i on je rekao: ‘’Vi ste kradljivci! Vratite što ste ukrali od ratnog plijena.’’ Nakon toga oni su izvadili jedan komad zlata iz kese i kad su ga bacili na gomilu sa ostalim plijenom, istog trenutka vatra je počela da ga spaljuje i uništava. (Muttefekun alejhi)
izvor: saff.ba
