Ilir Đokaj u podgoričkom Višem sudu priznao je ubistvo devetnaestogodišnje Šejle Bakije ispred njene porodične kuće u Tuzima, gdje je ranio i njenog oca Šabana Bakiju. U naselju Tuzi žive Albanci katolici i muslimani, takođe ima i ne mali broj bošnjačkih porodica. Bakije su tradiconalna bošnjačka porodica koja se čvrsto držala svoje vjere i tradicije, tako da ovu vezu nije mogla da prihvati.
Nakon priznanja, tokom dvoipočasovnog davanja odbrane, on je pojasnio šta je sve prethodilo tragediji poslije koje je, kako je naveo, “postao crna rupa od čovjeka”.
Međutim, suđenje je prekinuto u trenutku kada je Đokaj trebalo da ispriča kako je potegao pištolj i ispalio smrtonosne hitce u Šejlu jer od jecanja nije mogao da govori.
“Poštovani sude, zbog obe porodice, prijatelja i rodbine dužan sam da ispričam moju i Šejlinu priču, iako sam ja sada ovde pred vama samo prazna, crna rupa od čovjeka. Svjestan sam da sam nanio jad i mojoj i Šejlinoj porodici i da mogu vratiti vrijeme, samo bih sebi oduzeo život, samo da je ostala živa moja Šejla – kazao je Đokaj.
Student završne godine na Likovnoj akademiji na Cetinju pred sudom je ispričao da je Šejlu, svoju najveću ljubav, prvi put vidio isred gimnazije “25. maj” u Tuzima.
“Bila je to ljubav na prvi pogled. Krenula je u prvi razred gimnazije. Rekli su joj za mene da sam slikar, ali druge vjere”, ispričao je Đokaj.
“Ona u svom dnevniku piše: ‘Moja će djeca slaviti više puta u godini, a ja ću biti srećna. Ja ne marim za njegov krst, jer od kada ga volim on je moja vjera’. Počeli smo da se zabavljamo. Dva puta je bježala od kuće kod mene. Prvi put sam je vratio na zahtjev njene majke. Drugi put je došla na vrata moje kuće sa malom kesom u kojoj je bila roba. Rekla je da je pobjegla od kuće i da želi da živi sa mnom. Bio sam najsrećniji čovjek na svijetu”, priča Đokaj, a prenosi “Pobjeda”.
Iz poštovanja prema Šejli i njenoj ljubavi sa optuženim, porodica Đokaj je prestala da jede svinjsko meso.Poslije sedam mjeseci života u porodičnoj kući Đokaja u Milješu, Šejla i Ilir se uz dopuštenje majke pokojne djevojke sjele u Budvu. Razlog je bilo ignorisanje Šejline rodbine sa majčine strane koja je živjela u komšiluku Đokaja.
“Njena majka nam je pomagala u početku dok nije shvatila da se radi o ozbiljnoj vezi i da nas ne mogu rastaviti. Odselili smo se u Budvu, a o našoj ljubavi mogu posvjedočiti komšije iz Budve, profesori sa Akademije i zajednički prijatelji. Zajedno smo crtali, slikali, a sva naša osjećanja smo prenosili na slikarsko platno. Nikad joj nisam uputio grubu riječ, nikada se nisam naljutio na nju. Smijao sam se nekim njenim ludostima, jer je znala da kaže: ‘Cijeli svijet će znati za mene’. Sad vidim da je ipak bila u pravu”, ispričao je optuženi Đokaj.
“Kad bi Šejla otišla da vidi svoje sestre, vraćala bi se vrlo loše raspoložena, plakala je i govorila mi da joj traže da se vrati i da ne smije ni slučajno da ostane trudna. Oduzimao sam se od straha da se to može desiti, a desilo se – moja Šejla mi je rekla da se mora vratiti kući i raskinula sa mnom. Pokušao sam da živim normalno. Moji me nisu dirali, ništa pitali, videli su koliko patim. Ni ja nisam ništa pričao, nisam ni mogao. Mislio sam da ću da poludim, a ni riječ nisam izustio”, kaže Đokaj.
“Rekla mi je da joj njeni ne daju da ima telefon, da ne smije da izlazi iz kuće bez pratnje, a saznao sam i da ako pregazi njihovu riječ, više nikad joj neće dati da vidi sestre. Rekla mi je da pred njima glumi kako joj nije stalo do mene. Ponadao sam se da će naša ljubav pobijediti razlike”, ispričao je Đokaj.
Poslije nekog vremena veza nije mogla biti više tajna, pa kada bi porodica Bakija vidjela automobil Đokaja u blizini njihove kuće to bi prijavljivali policiji.
Uslijedila je prijava za nasilje koju su protiv Đokaja podnijeli Šejla i njen otac.
“Istu noć smo se čuli i molila me da se ne ljutim što pred ocem mora da glumi da ne želi da me vidi. A ja sam vidio da je njen otac spreman da upotrebi svu silu i prema meni i prema njoj, samo da ne budemo više zajedno”, kazao je optuženi.
“Prijetili su mi. Toliko su bili silni u prijetnjama da sam se jako uplašio. Uplašio sam se i za brata blizanca da ga ne napadnu jer nas ljudi stalno mešaju. Počeo sam da razmišljam šta da uradim da se odbranim. Poslije nedjelju dana sam kupio pištolj za 400 eura. Nikad u životu nisam pucao i nisam imao oružje, tako da ne znam ni koja je marka, ni koliko je bilo metaka u njemu, ali sam ga od tada stalno imao kod sebe ili ga držao u autu. To što je bilo u njemu metaka to sam i jedino imao”, dodao je Đokaj.
Na dan kad je Šejla stradala, Đokaj je ispričao da ju je vidio u povratku kući iz Tuzi gdje se sreo sa prijateljima.
Iz suprotnog pravca naišlo je vozilo Šejline majke iz kojeg mu je sa mjesta suvozača mahala Šejla dok je u krilu držala mlađu sestru.Pošto su se parkirale, Šejlina majka je, prema riječima optuženog, vidjela da je namjeravao da priđe Šejli i to je spriječila.
“Tada sam odlučio da se suočim sa Šabom, da popričamo i da se riješi ta agonija. Kako u telefonu nisam imao njegov broj, odlučio sam da pođem do njihove kuće. Dok sam prilazio autom, vidio sam da njena majka ulazi u kuću, a Šejla mi je ponovo pokazala rukom da dođem. Prišao sam i poljubio ruku maloj sestri i rekao Šejli da zovne Šaba ako je kod kuće, jer želim da pričam sa njim, a ako nije, mogu li dobiti njegov broj telefona. Dok to izgovaram, Šabo izlazi iz kuće i vadi telefon da me snima”, nastavio je Đokaj.Šejlin otac, kako navodi optuženi, tada naređuje cijeloj porodici da snima optuženog.
“Rekao sam da nema potrebe to da rade jer sam došao samo da razgovaramo. Počeo sam da se znojim i da mi srce lupa, ali sam smireno ponovio da izađe i Šejla da razgovaramo. Šabo nije prestajao da me snima iako je bio spustio telefon i rekao: ‘Evo prestajem, neću te snimati”, rekao je Đokaj navodeći da su u jednom trenutku počeli svi da viču na njega i da je Šejlina baba bila najagresivnija.
Na pitanje Đokaja zašto ne može ponovo da prihvati njegovu i Šejlinu vezu, otac je kazao da to više nikad neće uraditi “pa i kad bi mrtva bila”.Optuženi je ispričao i da je na pitanje Šabana Bakije da li misli da ga se oni boje, odgovorio da u njihovu kuću nije došao da ih plaši već u miru jer voli Šejlu, a da ga ona ne voli nikada ne bi ni došao.
“A u stvari jako sam se bojao, jer su me svi napadali, ja sam bio sam i Šabo je sve vrijeme gledao ispod stola, gdje sam počeo da sumnjam da nešto ima ispod”, ispričao je Đokaj.
Pošto je trebalo da opiše dio događaja kada je potegao pištolj i ispalio smrtonosni hitac u Šejlu Bakiju, optuženi Đokaj, vidno uznemiren, zatražio je od suda da sjedne jer se ne osjeća dobro.Međutim, ni nakon jednominutne pauze Đokaj nije nastavio izlaganje odbrane jer nije mogao da zaustavi jecanje.
Šejla je ub.jena pred očima svoje porodice: oca, majke, babe i sestara.Devetnaestogodišnja djevojka se, prema ocjeni tužilaštva, našla na meti optuženog Đokaja jer je odbijala da obnovi nekoliko mjeseci ranije prekinutu vanbračnu vezu.
Za to vrijeme, optuženi Đokaj je proganjao Šejlu, slao poruke preko lažnih profila, prijetio, govorio da među njima nije gotovo i da je njen život u njegovim rukama.Prijetnje upućene Šejli obistinile su se posljednjeg dana septembra prošle godine kada je Đokaj došao ispred njene porodične kuće i iz pištolja nepoznate marke pucao u devetnaestogodišnjakinju nakon što mu je ponovila da ne želi da živi sa njim i da ga ne voli.Pošto je ispalio smrtonosne hice, otac Šejle Bakije je prišao Đokaju i pokušao da ga uhvati za ruku, ali je optuženi okrenuo pištolj ka njemu i ispalio jedan projektil u grudi.
Đokaj je nakon vatrenog pira ušao u svoj automobil i ispalio još dva metka prema Šabanu Bakiji koji se uputio ka optuženom.Jedan od ispaljenih projektila pogodio je Šabana u trbuh, dok je drugi završio u stubu porodične kuće.Suđenje se nastavlja 27. marta.
izvor: sandzakdanas
