Za nama je još jedan Međunardni dan maternjeg jezika, a na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru (DUNP) i dalje je status bosanskog jezika sasvim upitan.
Ne da nismo uveli studijski program na kome bi se izučavao bosanski jezik i bošnjačka književnost, nego je i sam dosadašnji status bosanskog jezika doveden u pitanje.
Studijski program Srpska književnost i jezik osmišljen je da zadovolji potrebe prostora na kome se Univerzitet nalazi – svršenici ovog programa dobijaju diplomu da mogu predavati predmet srpski jezik i književnost u osnovnoj i srednjoj školi, te dodatak diplomi da mogu predavati predmet bosanski jezik i književnost.
Budući da je akreditacija ovog studijskog programa istekla i da je treba obnoviti, određeni nastavnici ne biraju sredstva da bosanski jezik bude protjeran sa DUNP, te da jedini jezik koji se smije izučavati i spominjati u akreditacionom materijalu bude jedino i isključivo srpski.
Ta tendencija ovih nastavnika ide dotle da ulaze u otvoreno ucjenjivanje, kako svojih kolega koji drugačije misle, tako i same institucije.
Takvi su nastavnici sljedbenici vukovske ideje “Srbi svi i svuda” i kovačevićevske fašističke ideje da postoji samo “Srpski jezik i srpski jezici”.
Budući da je došlo do promjene u upravljačkim strukturama Univerziteta, nova Uprava još uvijek nije sasvim jasno pokazala u kom smjeru želi da ide.
Načelno Rektorat ne osporava ova pitanja, ali ništa i ne poduzima, već svu odgovornost prebacuje na nastavnike koji se trebaju “dogovoriti”, a kako biste se ikako mogli dogovoriti s nekim ko negira temelje vašeg identiteta.
Predstavnici upravljačkih struktura Univerziteta ranijih godina su se često sastajali s čelnicima Bošnjačkog nacionalnog vijeća i dogovarali zajedničke poteze, među kojim su bili i odlasci kod aktuelnih resornih ministara, a sve u cilju pokretanja studijskog programa Bosanski jezik i književnost.
Univerzitet trenutno nema kapacitet za osnivanjem zasebnog studijskog programa, ali obnavljanje ranijeg koncepta je realno održiv.
Budući da je sadašnja uprava tek godinu dana na toj poziciji, nadati se je da će se nešto uskoro mijenjati.
Bošnjačko nacionalno vijeće će nastaviti da pokušava obnavljanje saradnje sa Univerzitetom, jer je to jedan od osnovnih zadataka svakog ozbiljnijeg univerziteta koji drži do vlastitog digniteta.
S jedne strane nalazi se potreba Bošnjaka Sandžaka da nakon zaokruženja osnovne i srednje škole na bosanskom jeziku imaju studijski program na kome bi se izučavao bosanski jezik i bošnjačka književnost i na kome bi se proizvodio kadar nastavnika i profesora koji bi predavali ovaj predmet u osnovnoj i srednjoj školi.
S druge strane, zakoni su obavezali zajednicu da svaka manjina ima pravo da na državnim univerzitetima osniva studijske programe na kojima bi se izučavao njihov jezik, književnost i kultura.
Budući da je DUNP osnovan na dijelu teritorije Republike Srbije na kome pretežno žive Bošnjaci s manjim udjelom Srba i drugih nacionalnih zajednica, sasvim je prirodno da ti i takvi studijski programi budu osnovani upravo tu.
U posljednje vrijeme, država preko pojedinih desničarskih struktura među nastavnim kadrom sa Državnog univerziteta tretira Bošnjake na način “tu ste da služite jedino interesima države i to onim interesima koji idu na vašu ličnu štetu”.
Da li će se nešto mijenjati nakon ove prve godine mandata nove uprave, pred nama je.
Autor teksta je Sead Šemsović, potpredsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća, redovni profesor književnosti na Univerzitetu u Sarajevu i DUNP, iz Novog Pazara.
Stavovi autora u rubrici “Slobodno o svemu” ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Free media.
izvor: free media
