U životu smo općenito vrlo dobri u traženju stvari, ali nismo tako dobri u zahvaljivanju kad dobijemo ono što želimo. Isto vrijedi i za naše ophođenje prema Uzvišenom Allahu. Ne razmišljajući o Njemu, obraćamo se Allahu čim nešto želimo. Možda se bliži ispit ili treba platiti račun ili idemo na razgovor za posao. Tada se molimo svim srcem.
Kažemo Mu da ćemo prestati pušiti ili da više nikada nećemo pogledati određene stranice na internetu ako samo možemo dobiti ono što tražimo, da ćemo se odreći nekog grijeha i sl. Kada dobijemo ono što želimo, naša je zahvala kratka i ubrzo se vraćamo onome što smo obećali da ćemo prestati raditi.
Zasigurno svi znamo da je Uzvišeni Allah stvoritelj nebesa i Zemlje i svega što je između. Ne trebaju Mu naše molitve ili naše hvale i sigurno ne treba da se odreknemo slatkiša u zamjenu za dobro zdravlje ili novi posao! Dakle, čemu služi molitva? Zašto to radimo?
Samo da se podsjetimo nekih osnova. Ako Allahu uopće nismo bili potrebni, jedini razlog zašto nas je stvorio mora biti nešto što ima veze s time da je to za našu vlastitu korist, a ne za Njegovu. Baš kao što meleci svoju potpunu sreću nalaze u obožavanju Njega noću i danju (iako On ne treba njihovo obožavanje ili hvalu), tako i mi nalazimo svoju potpunu sreću u vršenju Njegove volje. Tako je, mi smo ti koji imamo koristi od izvršavanja Allahove volje, a ne On.
Tražeći od nas da Ga obožavamo i da se molimo pet puta dnevno, Allah na nas spušta time Njegov blagoslov. Mi smo ti kojima koristi naše obavljanje namaza. A izvan namaskih vremena, Allah već zna šta Mu želimo reći, čak i prije nego što to izgovorimo. Dakle, molitve koje upućujemo moraju biti u našu korist.
Dova i obavljanje namaza zaista čine razliku. Ne radi se o tome da u molitvi mijenjamo Allahovo mišljenje. Da je to slučaj, to bi značilo da Allah nije siguran u svoje odluke i to bi pokazalo neku vrstu nedostatka. Budući da je beskonačan u svim Njegovim savršenstvima, ništa Mu ne nedostaje.
Molitva nas, dakle, mijenja. Tražeći Ga, moleći Ga, postajemo više pouzdani i zaista postajemo ono što muslimani trebaju biti: oni koji se Allahu pokoravaju u svemu.
Namaz nam pomaže da shvatimo da mi ne upravljamo stvarima, već Allah upravlja. Kada naša čela dodiruju tlo u molitvi, shvaćamo važnu činjenicu da smo ništa bez Njega i da su svi naši napori ništavni bez Njegove pomoći.
Nikada ne bismo smjeli zaboraviti važnu istinu da je cilj svih naših molitvi povezati se s našim Stvoriteljem. Neke od ovih molitvi mogu biti formalne molitve (namaz) koje se od nas kao muslimana zahtijevaju. Drugi mogu biti neformalne molitve koje upućujemo u različito vrijeme. Ali svrha svih njih je uspostaviti vezu.
Musliman je onaj koji se “pokorava” Allahu. U našem modernom svijetu, podvrgavanje bilo kome ili bilo čemu nije baš “politički korektno”. Svijet nas uči je da mi sami imamo kontrolu. Biti musliman nas uči da se prepustimo i da se pokorimo. Nevjerojatna je istina da kada se pokorimo, daleko od toga da nas to umanjuje na bilo koji način, postajemo potpunije ljudi kakvi bismo trebali biti.
Pokoravanje Allahu daje nam mir u našim životima koji se ne može naći ni na koji drugi način. Namaz je ono što nas drži blizu Allaha i pomaže nam da nastavimo dalje usprkos svim stvarima koje nam život može donijeti. Osim dokazanih fizičkih dobrobiti usvajanja gesta koje muslimani koriste za molitvu, kao što su klanjanje, sedžda – spuštanje čela na zemlju, molitva nas uči što je zapravo život. On zna više o nama nego mi sami o sebi. On nam je bliži od naše vratne vene i On poznaje svaki list koji padne sa svakog drveta.
Kako god da se prikazujemo u ovom svijetu, nema ničeg dostojanstvenog od klanjanja na zemlji. Pa ipak, upravo u tom činu sedžde postajemo istinski mi. Nema potrebe za pretvaranjem niti za maskiranjem. Ostavljajući po strani pogrešna djela koja činimo u životu, u namazu možemo biti potpuno ono što jesmo i biti sigurni da je ono što jesmo prihvatljivo Allahu. Nema skrivanja od Njega niti skrivanja od onoga što jesmo. Allah nas je stvorio. Mi smo Njegova stvorenja i svoju potpunu sreću nalazimo u isključivo u vršenju Njegove volje.
Zbog toga molitva čini razliku, zato je neophodno odvojiti vrijeme od naših užurbanih života, kao što se od muslimana zahtijeva, te fokusirati se samo na Allaha s vremena na vrijeme.
Naši su životi doista vrlo užurbani, ali tako ih često ispunjavamo obavezama, brigama i uzrujavanjem zbog ovoga ili onoga, dok sve što trebamo učiniti je opustiti se i pouzdati se u Njega. Na taj će način naša molitva sva naša djela staviti u pravi kontekst.
Kada se molitva završi, možemo se vratiti našem svakodnevnom životu obnovljeni i osvježeni, znajući da se čvrsto držeći Allahovog užeta možemo uhvatiti u koštac sa svime.
Izvor: www.aboutislam.net
