Četiri žrtve proteklog rata s područja Prijedora našle će konačni smiraj nakon kolektivne dženaze klanjane u Kozarcu, u Memorijalnom centru “Kamičani”, javlja Anadolu.
Radi se o žrtvama koje su 1992. godine ubijene na području Korićanskih stijena, Čarakova i Kozarca.
Iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine naveli su da je najmlađa žrtva Alija (Kasim) Forić. On je imao svega 23 godine kada je ubijen u junu 1992. godine na području Kozarca. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Sivci – Mekteb, 1998. godine. Alija je nakon održane dženaze ukopan u Šehidskom mezarju “Kamičani”.
Najstarija žrtva je žena i radi se o Bademi (Ibro) Musić, rođenoj 1942. godine. Ona je imala 50 godina kada je ubijena u Čarakovu kod Prijedora. Njeni posmrtni ostaci su ekshumirani 2018. godine na lokalitetu Alića šuma u Čarakovu, a ukopana je na Šehidskom mezarju Čarakovo.
Osim ove dvije žrtve ove godine će konačan smiraj naći i Nazif (Hajro) Musić, rođen 1960. godine u Čarakovu. On je ubijen u julu 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci su u Čarakovu, na lokalitetu Žeger, ekshumiran u martu prošle godine i ukopan je u Šehidskom mezarju Čarakovo.
Nakon kolektivne dženaze u Kozarcu, Šehidskom mezarju “Kamičani” ukopan je i Enver (Nedžib) Aljii, rođen 1966. godine u Skoplju u Sjevernoj Makedoniji. Ubijen je 1992. godine na Korićanskim stijenama na Vlašiću, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani kada je na ovom lokalitetu otkrivena posljednja masovna grobnica, u septembru 2017. godine.
Dženaza-namaz u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu predvodio je reisul-ulema Husein-ef. Kavazović.
Vjerskom programu i dženaza-namazu prisustvovao je veliki broj građana, kao i ličnosti iz vjerskog i političkog života BiH, među kojima u predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović.
Saliha Đuderija, predsjedavajuća Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH, istakla je da je su tri tijela žrtava kompletna, a jedno je nekompletno, napominjući da je Prijedor, grad poslije Srebrenice u kojem traže najviše nestalih.
“Ono što moramo priznati jeste da imamo jako malo relevantnih i vjerodostojnih informacija. Činimo napore na bazi analize ranijih slučajeva i eventualno nekih novih informacija i tijela koje nam se već nalaze u ovdje u Sanskom Mostu da pokušamo kroz DNK analizu da identifikujemo što veći broj osoba i nagovorimo jedan manji broj porodica koji još uvijek nije dao svoju krv da nam pomogne da da krv, da bi olakšali identifikaciju”, rekla je Đuderija.
Dodala je da je najveći problem u pronalaženju nestalih nedostatak relevantnih informacija.
“I ono što nam je jako važno da kroz javnost pošaljemo proruku za one koji eventualno nešto znaju i imaju informaciju da zaista preknu u šutnju i daju informaciju našim istražiteljima Instituta i mi ćemo u saradnji s našim kolegama iz Agencije za istrage i zaštitu pokušati da identifikujemo mjesta, da ekshumiramo i da ih na dostajan način ih sahranimo, obavimo dženazu da bi članovi njihovih porodica imali mogućnost da se na ljudski način sjećaju svojih članova porodice”, poručila je Đuderija.
Tabuti s posmrtnim ostatcima juče su ispraćeni iz Identifikacionog centra “Šejkovača”, a prije dolaska u Kamičane prošli su kroz Sanski Most, Ključ, Bosanski Petrovac, Bihać, Bosansku Krupu, Bosansku Otoku, Bosanski Novi i Prijedor. U ovim gradovima organizovan je doček kolone koju su građani ispratili Fatihom i cvijećem.
Osim Darka Mrđe, koji je pred Haškim tribunalom priznao krivicu za zločin počinjen na Korićanskim stijenama i osuđen je na 17 godina zatvora, u Sudu BiH je pravosnažno osuđeno deset prijedorskih policajaca.
Kazne dugotrajnog zatvora od po 23 godine su dobili Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja, Zoran Babić je osuđen na 22 godine, a Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu zatvora. Zatvorska kazna u trajanju 15 godina izrečena je Željku Stojniću.
Za zločine počinjene u Prijedoru Haški tribunal je osudio 17 osoba na 276 godina zatvora. Pored Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske i Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske – osuđenih na doživotne kazne – između ostalog za zločin protiv čovječnosti na području Prijedora, najviša pravosnažna kazna – 40 godina – izrečena je Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku opštine i Kriznog štaba Prijedor. Vijeće Haškog tribunala je zaključilo da je Stakić imao važnu ulogu u etničkom čišćenju grada i formiranju logora, podaci su portala Detektor.ba.
Pred Sudom BiH za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom Prijedora osuđene su 23 osobe na više od 380 godina zatvora.
Najvišu kaznu pred Sudom BiH za zločine počinjene u Prijedoru dobio je Zoran Babić, koji je osuđen na 35 godina zatvora. Njemu je jedinstvena kazna od 35 godina izrečena nakon što je osuđen zbog učešća u ubistvima muškaraca iz Prijedora na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, učešća u strijeljanju muškaraca bošnjačke nacionalnosti u julu 1992. godine ispred džamije u mjestu Čarakovo, te zbog ubistava zatočenika prilikom njihovog transporta iz logara “Omarska” u “Manjaču”.
Osim Babića, za zločine u Čarakovu su na po 21 godinu zatvora osuđeni Dragomir Soldat i Velimir Đurić.
U jednom od većih predmeta koji se još vodi u Sudu BiH, za zločine počinjene u Zecovima prošle su godine nepravosnažno osuđena petorica na ukupno 59 godina zatvora, a šestorica optuženih oslobođena.
izvor: aa
