Evi Kokalari otvorila pitanje Dodika, Vučića i izraelskih interesa: Balkan ponovo u centru velike geopolitičke igre
Na prostoru Zapadnog Balkana, gdje ratne traume, nacionalni narativi i neriješena pitanja iz prošlosti i dalje snažno oblikuju političke odnose, gotovo svaka poruka koja dolazi iz međunarodnih političkih krugova dobija mnogo veći značaj od obične objave na društvenim mrežama.
Upravo zbog toga pažnju je privuklo obraćanje američko-albanske konzervativne aktivistkinje i lobistkinje Evi Kokalari, koja je u svojoj objavi povezala političke procese na Balkanu sa širim odnosima između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela, Rusije i regionalnih lidera.
Kokalari je posebno govorila o Miloradu Dodiku i Aleksandru Vučiću, ali i o narativima kojima se Bosna i Hercegovina predstavlja kroz priče o navodnoj ugroženosti, muslimanskom ekstremizmu i položaju Republike Srpske.
Dodik i Vučić u fokusu kritika
Prema interpretaciji Kokalari, iz Beograda i Banje Luke godinama se pokušava izgraditi politički narativ u kojem se Republika Srpska predstavlja kao ugrožena politička zajednica, dok se Bošnjaci i Bosna i Hercegovina povezuju s pričama o islamskom ekstremizmu.
Ona takve tvrdnje vidi kao dio političke propagande i smatra da se osjećaj ugroženosti koristi za mobilizaciju birača i jačanje nacionalističkih politika.
Posebno je problematizirala veze Dodika i Vučića s Moskvom, tvrdeći da Rusija kroz političku podršku Beogradu i Banjoj Luci predstavlja važan faktor u održavanju takvih narativa.
Istovremeno, Kokalari je osporila pokušaje da se Republika Srpska u međunarodnom prostoru predstavlja kroz poređenja s državama ili narodima koji se bore za međunarodno priznanje i opstanak.
Takva poređenja, smatra ona, zanemaruju historijski i ustavni kontekst nastanka današnje Bosne i Hercegovine.
Od Balkana do Izraela i Palestine
Jedan od najkontroverznijih dijelova njenog obraćanja odnosi se na poređenje političkih narativa oko Republike Srpske sa izraelsko-palestinskim konfliktom.
Kokalari tvrdi da pojedini politički akteri pokušavaju koristiti izraelsko iskustvo sigurnosne ugroženosti kako bi vlastite političke ciljeve predstavili kao pitanje opstanka.
U tom kontekstu posebno upozorava izraelske političke krugove da budu oprezni prema porukama koje dolaze iz Beograda i Banje Luke.
Njena argumentacija zasniva se na tvrdnji da bi prihvatanje takvih narativa bez poznavanja historijskog konteksta Bosne i Hercegovine moglo dovesti do pogrešnog razumijevanja odnosa između naroda i entiteta u toj zemlji.
Ipak, poređenje Bosne i Hercegovine sa Bliskim istokom samo po sebi otvara brojna pitanja. Historijski konteksti Izraela i Palestine, s jedne, i Bosne i Hercegovine, s druge strane, nisu identični. Upravo zbog toga svaka analogija između tih prostora zahtijeva dodatni oprez.
Narativ o „muslimanskom ekstremizmu“
Poseban dio Kokalariinog obraćanja odnosi se na način na koji se u političkom diskursu govori o Bošnjacima.
Ona tvrdi da se priče o navodnoj prijetnji od bošnjačkog ili muslimanskog ekstremizma koriste kao politički instrument.
Takve tvrdnje nisu nove u političkom prostoru Balkana. Pitanje sigurnosti, radikalizma i terorizma već godinama se nalazi među temama koje različiti politički akteri koriste u međusobnim obračunima.
Problem nastaje onda kada se postupci pojedinaca ili malih grupa počnu pripisivati čitavim narodima ili vjerskim zajednicama.
Kokalari upravo na to upozorava, smatrajući da se kroz takve narative može stvarati slika kolektivne prijetnje i dodatno produbljivati nepovjerenje između Bošnjaka i drugih naroda u Bosni i Hercegovini.
Washington, Trumpovi krugovi i izraelski lobiji
Posebno zanimljiv dio njene objave odnosi se na američku političku scenu.
Kokalari se godinama kreće u konzervativnim političkim krugovima u Sjedinjenim Američkim Državama, a u svom obraćanju govori i o ljudima povezanim s političkom mrežom Donalda Trumpa, kao i o kontaktima između američkih i izraelskih političkih krugova.
U tom kontekstu spomenula je i Rudyja Giulianija, navodeći da je pokušavala ukazati na ono što smatra propagandnim tvrdnjama o Bosni i Hercegovini.
Time se otvara šire pitanje: koliko balkanska pitanja danas zavise od međunarodnog lobiranja i koliko regionalni politički akteri pokušavaju svoje poruke plasirati kroz političke mreže u Washingtonu?
Balkan odavno nije samo regionalna tema. U njega se uključuju Rusija, SAD, Turska, zemlje Evropske unije, Izrael i drugi međunarodni akteri, često kroz različite političke, sigurnosne i ekonomske interese.
Dodik, Vučić i Moskva
Kokalari posebno ističe odnos Dodika i Vučića prema Rusiji, predstavljajući ga kao dio šire političke strategije.
Moskva već godinama održava bliske odnose sa vlastima u Srbiji, dok je Dodik jedan od najotvorenijih političkih saveznika Rusije na prostoru Bosne i Hercegovine.
Upravo zbog toga se svaki pokušaj povezivanja Moskve, Beograda i Banje Luke posmatra i kroz širi geopolitički sukob Rusije sa Zapadom.
Kokalari smatra da se u tom prostoru proizvode i politički narativi o ugroženosti, koji zatim pronalaze put do međunarodne javnosti.
Balkan između propagande i geopolitike
Bez obzira na političku pozadinu Evi Kokalari i na to koliko će njene tvrdnje imati odjeka u Washingtonu, njena objava pokazuje jednu važnu činjenicu: Bosna i Hercegovina i Zapadni Balkan i dalje su dio šire geopolitičke igre.
Narativi o nacionalnoj ugroženosti, vjerskom ekstremizmu, historijskom pravu i opstanku nisu nestali završetkom ratova devedesetih.
Naprotiv, oni se danas često plasiraju kroz društvene mreže, lobističke mreže i međunarodne političke kontakte.
Zbog toga se političke poruke iz Beograda, Banje Luke, Sarajeva, Washingtona, Moskve ili Tel Aviva više ne mogu posmatrati izolovano.
Jedna objava na društvenoj mreži može biti samo lični stav autora, ali istovremeno može postati dio mnogo šireg političkog narativa.
Upravo zato poruka Evi Kokalari otvara pitanje koje je mnogo šire od njenog ličnog sukoba sa pojedinim političkim krugovima: ko danas oblikuje sliku Bosne i Hercegovine u međunarodnim centrima moći i kakvu ulogu u tome imaju regionalni lideri, lobisti i njihovi saveznici?
Na Balkanu, gdje su posljedice propagande i političke mobilizacije već jednom imale katastrofalne posljedice, takva pitanja ne mogu se olako zanemariti.
