Predsjednik Republike Turkiye Recep Tayyip Erdogan izjavio je kako vjeruje da je iz epske pobjede u Canakkaleu moguće izvući vrlo važne lekcije u izgradnji “Stoljeća Turkiye”, javlja Anadolu.
U svom govoru povodom Dana sjećanja na šehide 18. marta i obilježavanja 109. godišnjice pomorske pobjede u Canakkaleu, održanoj kod Spomenika šehidima, Erdogan je odao počast herojima koji su Canakkale učinili epskom pobjedom koja je ostavila trag u historiji.
“Neka je Božija milost svim hrabrim ljudi kojima su došli iz svih krajeva naše zemlje i našeg srca i dali svoj život ne trepnuvši okom za odbranu Anadolije, naše hiljadugodišnje domovine”, rekao je Erdogan.
Ističući da se u Canakkaleu turski narod sa svojim muškarcima, ženama, mladima, starima, studentima, nastavnicima, zaposlenicima i poslodavcima okupio kao jedan i nije pokleknuo pred neprijateljem, Erdogan je nastavio:
“Istu dostojanstvenu volju tijelom i srcem naš je narod pokazao u svakom od testova koje smo doživjeli u posljednje vrijeme. Oni koji su mislili da će promijeniti prirodu Turaka kao rezultat materijalnog i duhovnog uništavanja koje su stoljećima provodili, vidjeli su i razumjeli da je duša ista duša. Plamen koji je jučer zapaljen u Canakkaleu rezultirao je nacionalnom borbom i proglašenjem naše Republike. Nadamo se da će vatra koju smo zapalili svojim radovima i ciljevima za 2023. i vizijom ‘Stoljeće Turkiye’ sada postići svoj cilj odvodeći našu zemlju na mjesto koje zaslužuje u svijetu”, rekao je Erdogan.
Erdogan je dodao kako vjeruje da se iz Canakkalea mogu izvući vrlo značajne lekcije: “Vjerujemo da postoje vrlo važne lekcije koje možemo naučiti iz epske pobjede u Canakkaleu u izgradnji ‘Stoljeća Turkiye’. Duh Canakkalea, koji je dokaz da nećemo popustiti ni ako sedam svjetskih sila krene protiv nas, uvijek će nam osvjetljavati put. Molim se Bogu da zaštiti našu zemlju i narod od svih vrsta skrivenih i očitih nevolja, katastrofa i prijetnji.”
Širom Republike Turkiye danas se na prigodne načine obilježava Dan sjećanja na šehide i 109. godišnjica pomorske pobjede na Canakkaleu.
U Europi poznata i kao Bitka na Galipolju, jedna je od najkrvavijih i najžešćih bitaka u Prvom svjetskom ratu ali, po mnogim pokazateljima i u historiji uopće.
Pomorska bitka koja je između 3. novembra 1914. i 18. marta 1915. godine, kao i kopnena bitka koja se na Canakkale odvijala od 25. aprila 1915. do 9. januara 1916. godine. To su bitke koje zauzimaju najznačajnije mjesto u historiji Turkiye i šire
???????? Danas se širom Turske obilježava 109-ta godišnjica pobjede na Galipolju, Čanakkaleu, najkrvavije bitke Prvog svjetskog rata kako kažu mnogi svjetski istoričari.
U toj bitci, kao i u svim drugim, prije i poslije, najveću žrtvu su dali “nepoznati” sasvim obični ljudi. Galipoljska bitka osim junaštva naroda i pojedinaca zabilježila je i mnoge druge pojedinačne, a i ljudske podvige.
Ova priča zasnovana na istini jedna je od primjera.
Prije jednog od velikih napada jedan turski vojnik napisao je oproštajno pismo u slučaju da pogine. Osim osnovnih poruka njegovoj porodici šta će i kako će ako se on ne vrati, našla se i rečenica u kojoj ih obavještava da je ostao dužan neke pare tom i tom čovjeku iz tog i tog mjesta, pa da se dug vrati kada se ukaže prilika, jer kako stoji, dug se ne prašta ni šehidu.
Ovo pismo kod njega je nađeno nakon uspješno odbijenih napada neprijateljskih snaga, a u momentu kada su prikupljivane informacije, tijela i predmeti umrlih.
Kod još jednog šehida nađeno je pismo slične sadržine.
Ovaj pak na sličan način obavještava svoju porodicu šta će i kako će ako on pogine te u jednoj rečenici posebno naglašava sljedeće:
“Tom i tom čovjeku (a riječ je o gore pomenutom) pozajmio sam neke pare, pa ako ja poginem obavijestite ga da sam mu halalio.”
Bošnjaci Bosne i Sandžaka, njih oko 16 hiljada se odazivaju odbrani Hilafeta i odbrani Istanbula.
Dobrovoljci-đurumlije se masovno pdazivaju na brojnim trgovima bošnjačkih gradova nakon džumanskih hutbi na kojima se odaslao poziv, ‘Za din i iman’.
Među đurumlijama su bili i ugledni imami i hafizi poput hafiza Hifza Škrijelja, Rizah- beg Ćorovića, Abdurahmana Kladničanina i dr.
Mnogi se nisu vratili…
Tokom Prvog svjetskog rata protiv Osmanlija su ratovali vojnici sa svih sedam kontinenata. Pritisnuti silinom udara Osmanlije su potražile spas na Balkanu, animirajući balkanske dobrovoljce, mahom Bošnjake i Albance, da im pomognu.
Cijenu svoga opstanka turski narod morao je platiti s 253.000 poginulih.
Prema nezvaničnim informacijama na Galipolju je u borbi za Osmansko carstvo stradalo najmanje 15 hiljada Bošnjaka o čemu svjedoče i njihovi mezari i nišani na Čanakalama.
Ovi junaci ostaju upamćeni, a nama uzdignuta čela uvijek treba biti kada se Turska sjeti da smo joj pritekli u pomoć sa toliko mladih ljudi.
izvor: AA













