Neobičnu i zanimljivu priču o porijeklu jednog od najvećih fudbalera svih vremena, Zinedina Zidana, objavio je Fahrudin Kladničanin, donoseći priču koja Hadžet u Novom Pazaru povezuje sa porodicom slavnog Francuza.
Prema Kladničaninovom tekstu, priča počinje davne 1930. godine, kada su na Hadžet stigli Nizar i Maha, porijeklom iz mjesta Hadjout u alžirskoj pokrajini Tipaza. Kladničanin navodi da su bili Kabili, berberska etnička grupa iz sjevernog Alžira, te da su govorili kabilskim jezikom.
Poseban dio priče vezan je za Mahin san. Ona je, prema ovom kazivanju, sanjala brdo niz koje trči dijete s loptom, a u snu se brdo zvalo Tepe. Hodža joj je, kako navodi Kladničanin, protumačio san i rekao da takvo mjesto postoji kod Novog Pazara.
Tako su se Nizar i Maha, prema ovoj priči, našli upravo na Hadžetu.
Kladničanin dalje navodi da su Nizar i Maha bili nana i dedo po ocu Zinedina Zidana. Njihov sin Abid, Zidanov otac, prema tekstu, rođen je na Hadžetu, svega nekoliko kuća od rahmetli Beća Kačara, prije nego što je kao četverogodišnjak otišao u Francusku.
„Da nije bilo brda po imenu Tepe, ne bi danas bilo ni našeg Zidana“, navodno je govorila njegova nana Maha, prema Kladničaninovom zapisu.
Zinedine Zidane kasnije je postao svjetska fudbalska ikona. Igrao je za Bordo, Juventus i Real Madrid, dok je sa reprezentacijom Francuske osvojio Svjetsko prvenstvo 1998. godine. Njegovu karijeru obilježili su nevjerovatna tehnika, elegancija, pregled igre i sposobnost da jednim potezom promijeni tok utakmice.
Posebno emotivan dio Kladničaninove priče odnosi se na navodnu Zidanovu posjetu Hadžetu. Prema tekstu, Zidan je prije dvije godine stigao do Atletskog stadiona, ali je posjeta bila prikrivena.
Kladničanin piše da je Zidan tada rekao kako je upravo tako zamišljao brdo Tepe, ali da ga je stadion „obudalio“.
U priči se navodi i da je Zidan poželio čuti ezan, nakon čega je zamolio da dovedu Mitka Ćecana da prouči ezan. Kladničanin opisuje da je Zidan plakao dok se glas ezana širio Hadžetom prema Lugu i Paricama.
„Aman jarabi, ovo nema nigdje na dunjaluku“, riječi su koje mu Kladničanin pripisuje nakon što je čuo ezan.
Na kraju priče navodi se i da je Zidan obećao da će tokom ramazana ponovo posjetiti Hadžet, klanjati teraviju i ostati do sehura.
Priča Fahrudina Kladničanina na neobičan način spaja Novi Pazar, Hadžet, Alžir i jednu od najvećih fudbalskih karijera u historiji. Iako pojedine tvrdnje iz ovog zapisa nisu potkrijepljene zvaničnim biografskim izvorima, priča je svakako zanimljiva zbog načina na koji kroz porodično predanje povezuje Zinedina Zidana sa Hadžetom i Novim Pazarom.
