Profesor Zećir Ramčilović: Vizionar sa korijenima u Bihoru i misijom u Crnoj Gori
Porijeklo i djetinjstvo
Rodna gruda nas uvijek vuče, čak i kada odemo daleko od nje. Naši korijeni nas pozivaju da se vratimo, bilo mislima, bilo koracima. Ovo je esej o jednoj takvoj priči – o vjekovnom povratku duše i porijekla ljudi koji su, vođeni sudbinom i snovima, premostili daljine i vremenske okvire da bi očuvali suštinu onoga što jesu.
Na dugim, nesigurnim i često mučnim muhadžirskim putevima, u potrazi za boljim životom, iz prelijepog i tajanstvenog Bihora, odselio je Delija Ramčilović, prađed sadašnjeg ambasadora Sjeverne Makedonije u Crnoj Gori, Zećira Ramčilovića. Sudbina, kao tihi krojač ljudskih priča, htjela je da ga vrati korijenima, odakle su njegovi preci preselili ka oštrim prostranstvima Pešteri i Plenibabe, ponosnih i surovih krajeva, gdje se opstajalo snagom volje i dubokim vezama sa zemljom.
Iz tih prostranstava, Zećirov otac Hazir, zajedno sa bratom Abdulahom, odselio je u Konjare, kraj u kojem i danas žive, čuvajući duh Bihora i priču o porijeklu kao svjetionik za nove generacije. U Donjim Konjarima, u Sjevernoj Makedoniji, dobri Bošnjaci su pronašli svoj mir i spokoj, ali nostalgija za rodnom grudom nikada nije prestajala odzvanjati u njihovim srcima.
Odrastanje i obrazovanje
U takvom okruženju, 1975. godine, rodio se Zećir Ramčilović, ponosni sin porodice koja je duboko čuvala svijest o svom bošnjačkom porijeklu i njegovala vrijednosti koje su nosili sa sobom iz starog kraja. Odrastao je u atmosferi gdje se priče o Bihoru i Pešteru nisu prenosile samo riječima već i pogledima, melodijama sevdaha i tihim uzdasima. Svaka pjesma, svaka riječ na bosanskom jeziku bila je svjedočanstvo o njihovom identitetu i sveti podsjetnik na domovinu iz koje su potekli.
Svjestan da je znanje ključ za otvaranje svih vrata, predano je radio na sticanju obrazovanja, ali i očuvanju kulturnih i duhovnih vrijednosti koje su njegovi preci prenijeli kroz generacije. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednje obrazovanje nastavio u dinamičnom okruženju Skoplja, glavnog grada koji je postao drugi dom mnogim Bošnjacima. Posvećenost učenju i znatiželja prema svijetu vodili su ga na Institut za geografiju Univerziteta „Sv. Kiril i Metodij,“ gdje je stekao diplomu i zvanje magistra. Njegova akademska radoznalost nije se zaustavila na tome.
Naučni rad i doprinos zajednici
Privučen bogatstvom istorije i tradicije, odlučio je da proširi svoja znanja iz osmanistike, što ga je odvelo na Univerzitet „Sv. Kliment Ohridski“ u Sofiji, gdje je stekao još jedno magistarsko zvanje. Vrhunac njegove naučne posvećenosti bio je doktorat, koji je odbranio 2013. godine. Izbor teme, koja je istraživala položaj i doprinos Bošnjaka u Sjevernoj Makedoniji tokom 20. vijeka, bio je odraz njegove želje da sačuva i dokumentuje bogatu baštinu svog naroda.
Priča Zećira Ramčilovića primjer je mnogima, jer pokazuje kako se snagom znanja, uz čvrsto vezivanje za vlastite korijene, mogu ostvariti ciljevi i zadržati osjećaj pripadnosti koji nadilazi granice vremena i prostora. Kroz svoj naučnoistraživački rad i kao profesor, Ramčilović je doprinio boljem razumijevanju istorije i kulture Bošnjaka u Sjevernoj Makedoniji, pokazujući nepokolebljivu posvećenost obrazovanju i integraciji svog naroda u savremeno društvo.
