Bivši predsjednik Srbije Aleksandar Vučić oštro je reagovao na političko ujedinjavanje albanskih stranaka iz Preševa, Bujanovca i Medveđe, posebno kritikujući narodnog poslanika Šaipa Kamberija. Njegova poruka da takve političke procese neće dozvoliti izazvala je novo pitanje o položaju Albanaca u Preševskoj dolini i njihovim pravima u Srbiji.
Vučić je Kamberija nazvao „najgorim i najopakijim među njima“, a političko okupljanje albanskih stranaka povezao je s djelovanjem stranog faktora, međunarodnim lobiranjem, pojedinim ambasadorima, medijem N1 i studentskim pokretom.
Govoreći o mogućnosti ponovnog otvaranja pitanja Preševske doline, poručio je: „Neću im to dozvoliti.“
Takva izjava otvara pitanje političkih prava albanske zajednice i granica u kojima ona može slobodno organizovati svoje političko djelovanje.
Kamberi: Ne tražim privilegije, već jednakost
Šaip Kamberi odgovorio je da nije pozivao na osvetu niti zagovarao poruke poput „100 za jednog“. Umjesto toga, postavio je pitanje šta je sporno u zahtjevima Albanaca za ravnopravnost, poštovanje potpisanih sporazuma i veće učešće u institucijama.
Među zahtjevima koje je istakao nalaze se obrazovanje na maternjem jeziku, proporcionalna zastupljenost Albanaca u državnim institucijama, ekonomski razvoj i veća ulaganja u opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa.
„Tražim jednakost, zastupljenost i poštovanje“, poručio je Kamberi, naglašavajući da prava Albanaca ne treba ostvarivati na štetu prava srpskog naroda.
Njegova poruka svodi se na pitanje koje prevazilazi dnevnu političku raspravu: ako su Albanci građani Srbije, zašto bi zahtjevi za ravnopravnost i političko organizovanje bili predstavljeni kao prijetnja?
Putevi i infrastruktura nisu politički poklon
Vučić je kao argument naveo ulaganja države u Bujanovac i druge sredine, ističući da je vlast gradila puteve i realizovala različite projekte.
Međutim, javna infrastruktura, škole, zdravstvene ustanove i razvoj lokalnih zajednica predstavljaju obavezu države prema svim građanima, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Ulaganja se zato ne mogu posmatrati kao politička usluga za koju građani treba da budu zahvalni vlasti, već kao dio odgovornosti institucija.
Upravo su ekonomski razvoj, zapošljavanje i ravnopravna zastupljenost među pitanjima koja određuju stvarni položaj albanske zajednice na jugu Srbije.
Da li je problem ujedinjavanje Albanaca?
Političko povezivanje stranaka samo po sebi nije dokaz djelovanja stranog faktora niti predstavlja razlog za uskraćivanje zakonom garantovanih prava. Kao i drugim političkim akterima, albanskim strankama pripada pravo da se organizuju, sarađuju i zastupaju interese svojih birača u okviru Ustava i zakona.
Kada se takvo povezivanje unaprijed predstavlja kao prijetnja, rasprava se udaljava od konkretnih problema stanovnika Preševske doline i prelazi na teren političkih optužbi.
Zbog toga je suštinsko pitanje jednostavno: da li se od Albanaca očekuje da budu lojalni građani Srbije samo kada ne postavljaju zahtjeve za veću ravnopravnost, ili država može pokazati svoju snagu upravo kroz dosljedno poštovanje njihovih prava?
Odgovor na to pitanje ne zavisi samo od izjava političara. On se mjeri primjenom zakona, poštovanjem preuzetih obaveza i stvarnim položajem Albanaca u institucijama, obrazovanju i ekonomskom životu.
Političko jedinstvo Albanaca može biti predmet političke rasprave, ali ravnopravnost građana ne bi smjela zavisiti od toga da li se njihovi zahtjevi dopadaju vlasti.
#ŠaipKamberi #AleksandarVučić #PreševskaDolina #Albanci #Srbija
