Američki medij Defense News priopćio je kako je turska vojska razmjestila kupljene ruske protuzračne sustave S-400 Truimf s ciljem testiranja na raketnom poligonu u blizini crnomorskog grada Sinop. Pri tom se američki medij pozvao na turske vojne izvore.
Zabranjeni su letovi civilnih zrakoplova u zoni testiranja raketa na visini od 7,6 kilometra. Zbog raketnog testiranja također će biti zatvorena i pripadajuća zona Crnog mora za plovidbu brodova od 13. do 16. listopada.
Za testiranje će se koristiti deset zračnih ciljeva, a radi se o britanskim satelitima Banshee.
Sjedinjene Države dugo su se vremena protivile turskoj kupnji modernih ruskih protuzračnih sustava, a kada je to ipak učinjeno, Washington od Ankare sada zahtjeva odustanak od njihovog razmještaja, inače se prijeti primjenom protu-turskih sankcija u sklopu zakona CCCTSA, kojega je uvela Trumpova administracija nedugo nakon dolaska na vlast. Međutim, čini se kako turski državni i vojni vrh ne odustaje od svojih namjera, što stvara dodatnu nervozu kod saveznika unutar NATO-a.
O tome najbolje svjedoči i vijest kako su američki senatori Chris Van Hollen (d) i James Lankford (r) pozvali State Department na uvođenje sankcija protiv Turske zbog namjere testiranja sustava S-400. Taj su svoj potpisani zahtjev uputili državnom tajniku Mike Pompeu.
Treba podsjetiti kako sustavi PZO S-400 Triumf još uvijek nisu stavljeni u bojevo dežurstvo turske vojske, iako je to prvotno bilo planirano za travanj 2020. g. Očito je kako je Ankara do sada kalkulirala s njihovim razmještajem, bojeći se snažnijih američkih sankcija koje mogu dodatno oslabiti ionako vrlo loše gospodarsko stanje u zemlji i povijesno niski tečaj turske lire u odnosu na američki dolar. Međutim, navedeno planirano testiranje sustava S-400 veliki je korak u smjeru njegovog službenog stavljanja u sustav turskih oružanih snaga. Naravno, ako na testiranju ne iskrsnu neki „tehnički problemi“. U svakom slučaju turska odluka će morati biti donijeta brzo, pri čemu je ipak teško vjerovati da će Ankara odustati od već kupljenog suvremenog naoružanja, ne samo zbog sigurnog gubitka kredibiliteta kao pouzdanog kupca (ali i oko turskih ambicija da postane samostalan geopolitički igrač), i teškog opravdanja pred svojom javnošću zašto ga je onda kupovala (a on je sve prije samo ne jeftin), već najviše zbog činjenice da turskoj vojsci takav tip naoružanja jednostavno treba jer ga uopće ne posjeduje (na turskom teritoriju postoje američki sustavi PZO Patriot ali od NATO saveza, kojima NATO i zapovijeda kada je riječ o njihovoj eventualnoj uporabi). A za čekanje nekih novih pregovora oko nabave drugih (ne ruskih) sustava PZO, postizanja sporazuma, ugovora, isporuka s američkom ili nekom trećom stranom trebale bi proći dodatne godine do konačne realizacije i posla i stavljanja u operativni pogon u turske oružane snage. Takav si komoditet Turska u ova složena geopolitička vremena teško može priuštiti.
