Prvo sam postio ramazane, a nisam klanjao. Pa sam se spremao za sljedeći ramazan, međutim negdje sam pročitao da oni koji ne klanjanju nemaju koristi od posta, pa sam htio odustati od posta. Taman kad sam odlučio da neću postiti, jer mi nema nikakve koristi jer nisam klanjao, izašao je nekakav video gdje hodža ili šejh (ne mogu se sjetiti ko) govori da je bolje postiti a ne klanjati nego ne postiti i ne klanjati, tj. manje zlo je bolje od većeg zla. Kada sam to čuo odlučio sam postiti ramazan. U međuvremenu, kontam, idem makar neki sabah klanjati, pa sam onda počeo ubacivati i akšam. Dani ramazana su išli, u vrijeme podne namaza negdje bih uvijek išao, taman da krenem, čujem ezan, kao da mene poziva, pa bih se vratio i klanjao podne. Tako sam klanjao 3 namaza dnevno, da bih kroz nekoliko dana počeo s svih pet, jer mi je sve tako djelovalo jednostavno, a ja bih se osjećao potpuno. Poenta je sljedeća. Ako vam neko kaže, ne vrijedi vam post bez namaza, ne slušajte ga (postite i dalje) ili ako idete na džumu, a ne klanjate sve namaze, ne odustajte (idite na džumu). Korak po korak i s iskrenim nijetom počet ćete klanjati sve namaze. Bitno je uhvatiti se za Allahovo uže, a nekada je to teško odmah potpuno prihvatiti sve. Ima tu ometanja šejtanskih i sl. Namaz je uistinu spas na oba svijeta pa znajte da kada počnete klanjati pet dnevnih namaza Allah vam se smilovao, a kome se Allah smiluje on će ako Bog da postići svrhu života na ovom i budućem svijetu.
Izvor: n-um, Emir E.
