Mustafa Deveci/Ethem Emre Ozcan –
Hamza el-Magribi jedan je od palestinskih maloljetnika koji su oslobođeni iz izraelskih zatvora u okviru sporazuma o razmjeni zarobljenika postignutog između Izraela i Hamasa, javlja Anadolu.
Amani al-Magribi, majka 17-godišnjeg Palestinca, kazala je da je njen sin bio dijete kada je uhapšen.
“Moj sin je bio dijete kada je otišao u zatvor. Odrastao je u zatvoru, daleko od mojih očiju”, istakla je Amani.
Hamza je bio među 30 palestinskih zatvorenika, od kojih 15 žena i 15 djece, koji su oslobođeni iz izraelskih zatvora u zamjenu za deset izraelskih zatvorenika u Pojasu Gaze.
Hamza je uhapšen u februaru u istočnom Al-Qudsu (Jerusalem) i osuđen je na 33 mjeseca zatvora. Sada je ponovno sa svojom porodicom. U njegovoj kući je slavlje i sreća jer je napokon na slobodi.
Ponovo je u zagrljaju majke Amani i oca Raida. Majka je kazala da je njen sin imao samo 16 godina kada je zatvoren.
“Moj sin je bio dijete kada je zatvoren. Nije imao takvu bradu. Sin mi je porastao u zatvoru, daleko od mojih očiju. Plakala sam svaki put kad bih ga posjetila”, ispričala je Amani.
Sretna je što ga ponovo vidi na slobodi. Međutim, istakla je, da se mnogo promijenio i da djeluje bolesno.
Dok je Hamza bio u zatvoru, razgovarali su telefonom.
“Zvao bi me svaki dan, govorio da mu nedostajem, posjete su bile svakih 15 dana. Imam samo Hamzu, nema nikog drugog”, naglasila je Amani.
Kazala je da je za njenog sina tražena kazna od 33 mjeseca. Nisu očekivali da će biti oslobođen ranije.
“Nadam se da će svi zatvori biti ispražnjeni, da sve majke dožive ovu radost”, poručila je Amani.
Otac Raid izjavio je da im je period tokom kojeg je njegov sin bio u zatvoru bio jako težak te da se trudio ostati jak kako bi smirio suprugu i porodicu.
“Ova radost, jer je oslobođen, pomiješana je s ponosom, čašću i boli”, rekao je Raid.
Oslobođeni 17-godišnji Palestinac Hamza izjavio je da je sretan što je kod kuće sa svojom porodicom, najmilijima i prijateljima, te da je to jako lijep i neopisiv osjećaj.
Međutim, govorio je i o torturama kroz koje je prošao u zatvoru.
“Nismo uopće mogli dobro jesti. Nije bilo televizije. Bilo je kao u ćeliji. Nismo smjeli izlaziti. Nismo se mogli tuširati svaki dan. Bio sam bolestan dva mjeseca, ne znam od čega. Lijekovi koje sam dobijao nisu pomagali”, ispričao je Hamza.
Sada kada je na slobodi ima planove za budućnost – želi nastaviti školovanje i postati arhitekta.
izvor: AA
