U ratnoj 1993. godini, kada je već imala troje djece i bila udovica, Ivanka Šućur pronašla je napušteno dijete i odlučila da ga uzme pod svoje okrilje. Danas je Elvis, tada jednogodišnji dječak, punopravni član njene porodice.
Spašavanje Elvisa
Ivanka je spasla Elvisa Salkanovića izvlačeći ga iz ruševina zgrade koja je još uvijek bila pod granatama. Da bi mu osigurala mlijeko u prahu koje je dijelio “Karitas”, svakih sedam dana je davala krv kako bi dobila paket s mlijekom. Ova praksa je trajala tri mjeseca, sve dok nije bila otkrivena.
Priča o Hrabrosti
Ivanki su u parku pravednika u Italiji sagradili drvo života i podigli spomenik hrabrosti u njenu čast. To je zaslužila svojim djelom, jer je tokom rata spasila život Elvisu Salkanoviću.
Susret Koji je Promijenio Sve
Ivanka se sjeća dana kada je prvi put vidjela Elvisa. “To se dogodilo 16. oktobra. Izašla sam iz kuće da donesem vode i tada sam prvi put vidjela Elvisa. Čula sam njegov plač. Držao je u ruci flašicu s pokvarenim mlijekom, a odjeća mu je bila blatnjava. I danas čuvam tu odjeću – nikad je neću oprati,” prisjeća se Ivanka.
Bez dvoumljenja ga je uzela i odvela kući, gdje su je dočekala njena djeca – Goran, Zvezdana i Svetenka. Najstariji sin Goran, tada dječak, odmah je prigrlio Elvisa.
“Goran je rekao da Elvisa nikome nećemo dati. I danas ga brani – ne da ni da ga naružim,” priča Ivanka kroz osmijeh.
Srećna Porodica
Elvis je odrastao uz ljubav i podršku Ivankine porodice. Kada je imao osam godina, pitao je zašto ga je biološka majka ostavila.
“Srce mi se steglo, nisam mogla da mu kažem istinu – bio je još mali. Rekla sam mu da svi imamo svoje razloge i da majke nekada čine ono što misle da je najbolje. Nakon toga više nikada nije pitao,” kaže Ivanka.
Jednom prilikom, Ivanka se čula s Elvisovom biološkom majkom, koja je pokušala da stupi u kontakt s njim. “Pitala ga je da li mu nešto treba. On joj je odgovorio: ‘Treba mi samo majčina ljubav.’ Spustila je slušalicu i nikada se više nije javila,” objašnjava Ivanka.
Biološki otac Ahmed nikada nije potražio sina, ali s njegove strane Elvis ima dva polubrata. S jednim od njih, Alenom, Elvis je uspostavio sjajan odnos. “Dolazio je kod nas, a i Elvis mu ide u posjetu. Nedavno mu se javio i drugi polubrat iz Njemačke,” priča Ivanka.
Plemenitost bez Granica
Ivanka je tokom života pokazala nevjerojatnu hrabrost i dobrotu. Tokom rata, brinula se o starijoj komšinici Adili Trivučić, koja je izgubila sina.
“Nosila sam joj obroke svaki dan. Kada je umrla, podigla sam kredit od 1.500 KM da bih je sahranila. Ni danas ne znam kako ću to vratiti, jer živim od muževe penzije,” objašnjava Ivanka.
Njen muž Nedeljko je poginuo od granate nekoliko mjeseci prije nego što je pronašla Elvisa. Uprkos ogromnim teškoćama, Ivanka se posvetila svojoj djeci.
“Znala sam i po četiri puta mjesečno da dajem krv kako bih dobila nešto hrane. Ali nisam odustajala. Elvis je moje dijete i nikome ga ne dam,” odlučno kaže Ivanka.
Priča Ivanke Šućur je inspiracija i podsjetnik na to šta znači prava ljubav i požrtvovanost. Njena hrabrost i plemenitost zaslužuju divljenje i poštovanje.
