Velike emocije. Jučer, majka Begija, preselila je na ahiret.

Tužnu vijest o smrti srebreničke majke Begije, na svom Facebook profilu podijelio je Suljo Keranović, mladić sa fotografije koja je obišla kako našu državu, tako i svijet.

Njegovu objavu prenosimo u cjelosti;

• Allahovom voljom, nakon teške bolesti, jučer je u 67 godini preselila na Ahiret moja mila ruža, moja draga majka Begija.
  Osoba koja me voljela kao svoje dijete, osoba koja mi je pružala svu ljubav i toplinu jedne majke iako nisam bio njen sin. Radovala se svakom našem zajedničkom sastanku, jer je za nju to bio kako mi je ona u više navrata znala reći, sastanak kao sa njenim rahmetili sinom Edom.
  Hvala Allahu swt. što me je počastio drženjem sa tobom i što mi je omogućio da bar na taj način umirim tvoje bolno srce i na trenutke u tvojim očima vratim tvoga sina Edu, ali došao je trenutak rastanka sa mnom i sa dunjalukom, a ako Bog da sastanka u lijepom Džennetul Firdevsu sa tvojim Edom.
  Molim dragog Allaha swt. da ti podari najljepše mjesto u Džennetu svome prostranom i da se i tamo lijepo družimo baš kao što smo na ovom prolaznom dunjaluku, zajedno u društvu sa našim Edom! Allahume Amin!
• A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!” Kur’an (89:27-30)”, navodi se u Keranovićevoj objavi.

Naime, majku Begiju, javnost je pobliže upoznala nakon fotografije iz Potočara, a koja je nastala 2018. godine, tokom ulaska učesnika biciklističkog maratona u kompleks Memorijalnog centra Potočari – Srebrenica. Maraton je organizovan iz Cazina, a učesnici su pristigli 10. jula, dan uoči obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici.

U jednom trenutku majka Begija prišla je Sulji Keranoviću, jednom od učesnika maratona, nakon čega je nastala emotivna fotografija.

Podsjećamo, Suljo je otkrio kako je izgledao taj susret sa majkom Begijom.

• Kada sam po dolasku u Potočare ušao u Memorijalni centar, stojeći pored spomenika na kom piše ‘Srebrenica juli 1995’ i razmišljajući o svemu što vidim, o svim tim nišanima, prišla mi je jedna majka iza leđa s riječima, koje ja u tom trenutku dok sam još razmišljao, nisam najbolje razumio, te sam mislio da traži nekoga, zamolio sam je da mi ponovi na šta me je ona upitala „sine mogu li se ja sa tobom uslikati, isti si moj sin, toliki je on bio kad je otišao u šumu 11.jula i još se nije vratio“. U tom trenutku nisam znao šta da učinim, samo sam je jako zagrlio i osjetio neopisivu bol i tugu te se zapitao kako li je sad njoj koja nakon toliko godina vidi insana slična svom djetetu – kazao je Suljo za portal Hanuma.ba.