Tri godine od tragedije u „Ribnikaru“: Srbija pamti, tuga ne prolazi
Na današnji dan navršavaju se tri godine od masovnog ubistva u Osnovna škola Vladislav Ribnikar u Beogradu, kada je trinaestogodišnji učenik K.K. ubio devet svojih školskih drugova i radnika obezbeđenja, dok je šest osoba ranjeno. Ovaj zločin ostavio je neizbrisiv trag u srpskom društvu i trajno promenio percepciju bezbednosti u školama.
Dan sećanja i tišine
U znak poštovanja prema žrtvama, širom Beograda danas se organizuju komemorativni programi. Deo Ulice kralja Milutina, gde se nalazi škola, proglašen je „prostorom tišine“, gde građani od jutarnjih sati ostavljaju cveće, pale sveće i upisuju se u knjigu sećanja.
Na Malom Tašmajdanu organizovane su likovne radionice pod nazivom „Trag beskraja u Vrtu vrlina“, dok je na Velikom Tašmajdanu postavljen „Prostor sećanja“, posvećen ubijenim učenicima i čuvaru škole. Centralni komemorativni program planiran je u večernjim časovima.
Mediji su se takođe pridružili obeležavanju – televizija N1 jutros je u 8.40 zatamnila ekran uz poruku „Pamtimo“, podsećajući da su 3. i 4. maj dani sećanja na žrtve masovnih ubistava.
Imena koja ne smeju biti zaboravljena
U tragediji su stradali: Bojana Asović, Ana Božović, Katarina Martinović, Mara Anđelković, Ema Kobiljski, Sofija Negić, Andrija Čikić, Adriana Dukić, Angelina Aćimović i radnik obezbeđenja Dragan Vlahović. Njihova imena danas izgovaraju građani, porodice i prijatelji, čuvajući uspomenu na prerano ugašene živote.
Suđenje i odgovornost
Krivični postupak protiv roditelja dečaka i dalje je u fokusu javnosti. Maloletni K.K. svedoči u ponovljenom postupku pred Specijalnim sudom, gde ima i status oštećenog, nakon što je optužnica proširena za zanemarivanje i zlostavljanje maloletnog lica.
Njegov otac, Vladimir Kecmanović, prvostepeno je osuđen na 14 i po godina zatvora, dok je majka Miljana Kecmanović osuđena na tri godine. Sud je utvrdio da je otac sina učio rukovanju oružjem i da je oružje bilo neadekvatno obezbeđeno.
Društvo koje se menja kroz bol
Masovno ubistvo u „Ribnikaru“, kao i zločini koji su usledili dan kasnije u okolini Mladenovca, pokrenuli su talas građanskih protesta pod nazivom „Srbija protiv nasilja“. Desetine hiljada ljudi izlazile su na ulice tražeći odgovornost institucija i sistemske promene.
Ministarstvo prosvete je i ove godine preporučilo školama da se tokom „Nedelje sećanja i zajedništva“ ne ocenjuju učenici, već da se kroz edukativne i zajedničke aktivnosti neguje empatija, solidarnost i kultura nenasilja.
Rana koja ostaje
Tri godine kasnije, bol ne jenjava. „Ribnikar“ je postao simbol opomene – koliko su krhki životi i koliko je važno graditi društvo u kojem se nasilje prepoznaje i sprečava na vreme.
Sećanje na žrtve ostaje trajna obaveza svih – da se nikada ne zaboravi i da se nikada ne ponovi.













