Nekadašnji đak generacije u Gimnaziji „Miloje Dobrašinović“ u Bijelom Polju, Šućro Madžgalj u Beogradu je završio Medicinski fakultet prije roka, za pet i po godina. Svake godine proglašavan je za najboljeg studenta generacije.Upisao je i doktorske studije, i trenutno se nalazi na drugoj godini, na predmetu medicinska farmakologija.
Poručuje da je biti najbolji pozitivno, ali nosi i breme odgovornosti.
– Trenutno sam zaposlen kao ljekar na Klinici za psihijatrijske bolesti u Beogradu. Radni angažman sam realizovao kroz program najboljih studenata u okviru kog sam dobio priliku da mi Ministarstvo zdravlja Srbije obezbijedi posao koji sam lično odabrao, shodno mojim afinitetima. Doktorske studije su nastavak školovanja i refleksija ličnih potreba za konstantnim usavršavanjem i želja da nastavim akademski put razvoja. Predmet medicinska farmakologija je jedan od najizazovnijih na našem fakultetu, s obzirom na to da predstavlja spregu između različitih patoloških i fizioloških (zdravih) modaliteta i daje objašnjenje kako da ono što je bolesno liječimo i vraćamo na zdrave postavke u funkcionisanju.
Oblast nudi širinu, što je za mladog ljekara posebno izazovno, pružajući mu priliku da se ostvari u različitim poljima. Trenutno sam u fazi preciziranja teme- priča Madžgalj.
– Profesionalni angažman u drugim zemljama doživljavam kao akumulator znanja koje ću svom silinom stečenog iskustva da implementiram kroz razvoj nauke i savremenih protokola liječenja kod nas. Barem je to moja iskonska želja. Ukoliko moja zemlja opipa takav puls u mojim venama, biće mi zadovoljstvo da se u nju vratim! Studiranje u Beogradu je podjednako inspirativno, koliko i izazovno. Kada iz malog kraja, iz Bijelog Polja, dođete u metropolu, najprije osjetite kulturološki šok, a onda slijedi period adaptacije. Beograd vam nudi sve. Na vama je kojim putem ćete da krenete. U životu se vodim tim „transgeneracijskim arhetipom“. Čini mi se da mi je u genskom kodu zapisano da nastavim putem kojim su krenuli moji roditelji, koji su, takođe, došavši u velike gradove, odabrali put koji sam ja onda nastavio. Vjerujem da će i moje dijete da produži tamo „gdje ja stadoh“. Širina, sloboda i plavetnilo koje daje ovaj grad čini čarobnim svaki trenutak koji provedete u njemu. Na fakultetu, čini se da nema mjesta sujeti i egoizmu, pa je to prednost funkcionisanja u Beogradu. Toliko je prostora da svako pronađe ono što ga interesuje, te možete da očekujete samo podršku i jedan zdrav način razmjene informacija koje sjutra možete iskoristiti i investirati u najbolje! U zdravlje jednog čovjeka, u zdravlje pacijenta – priča Madžgalj.
– Koriste se iste knjige kao i kod nas, obično su to strani autori, nekada su nam čak i predavači isti. Iskreno, mislim da je za zvanje „doktora medicine“ najvažniji lični angažman, a mnogo manje mjesto studiranja. Specijalizacija je nešto potpuno drugačije. Jedina razlika, ukoliko govorimo o obrazovanju doktora medicine, jeste što u Beogradu, ukoliko ličnim investicijama puno energije usmjerite ka nekoj oblasti, u istoj vam se pruža prilika da se usavršavate i unaprijedite u posebnim laboratorijama, Institutima, Klinikama… kreiranim upravo za vašu oblast interesovanja. Širina i perspektive su ovdje nešto veće. Ali za nekog ko je ambiciozan i voljan da uči, ko je marljiv i radan, prostora pod kapom naučnom uvijek ima, gdje god da se nalazite, ističe Madžgalj.
– Toliko je različitih oblasti u kojima svako može da pronađe svoje parče neba u kom će da blista, u kom će da bude najbolji, tako da titula koja mi je data više je refleksija mog zalaganja za ono što je moja budućnost, a to je da pomognem čovjeku koji mi se obrati za pomoć na najbolji način, nego što je nešto što mi „duva“ ego i pravi opterećenje. To je više jedno breme odgovornosti, ali one koja je pozitivna, koja je perspektivna, koja „tjera“ ka naprijed, koja je progresivna i koja motiviše da se dalje unapređujete i da znanje širite među kolegama kako bi svaki pacijent imao jednak i optimalan treman – ocjenjuje on.
– Biti na katedri i prenositi znanje mlađim kolegama, ostavljajući tragove znanja generacijama poslije mene, moja je jako velika želja. Takođe, ukoliko bih svojim pacijentima mogao da pomognem znanjem koje posjedujem, pa na taj način isto implementiram u kliničku praksu, to bi bio pun pogodak. Planovi za neku skoriju budućnost su da završim specijalizaciju i doktorat, a ostalo ćemo da kujemo kad dođe za to vrijeme, poručuje on.
– Moj razlog je taj što je naučna polarizovanost nešto što je strujalo mojim venama još od osnovne škole, znao sam da je nauka moj put, a Beograd nudi prostor da svoju kreativnost ispoljite na jako strukturisan način. Čini mi se da je iz Beograda olakšan put za naučno povezivanje sa zemljama svijeta i Evrope, takođe. Neko jednostavno više voli veće gradove. Možda i kroz kontekst istorije, mahom smo bili orijentisani ka Srbiji, pa praćeni istorijskim stopama, rodbinske relacije značajno utiču na odluku. Ipak, ono što je poražavajuće je činjenica da se Beograd bira radi Beograda, te je taj „elitiskički“ momenat ono što znatno ruinira moralne koncepcije onoga što medicina jeste – zaključio je Madžgalj.
Izvor: DAN
