Evropljani su lokalna plemena nazivali “Pigmejima”, što je u grčkoj mitologiji značilo “patuljak”, budući da su izrazito niskog rasta, odnosno prosječne visine od 120 centimetara. Trenutno u svijetu živi oko 120.000 Pigmeja, od kojih većina živi u kamerunskoj šumskoj regiji blizu Atlantskog okeana.

Male zajednice ovog naroda postoje i u zemljama poput Ruande, Burundija, Centralnoafričke Republike, Demokratske Republike Kongo, Zambije, Gabona i Angole.

Očuvanje lovačke kulture stare 5.000 godina

Kišne šume u kojima žive Pigmeji brzo su se iscrpljivale zbog proizvodnje drveta i rudarstva. Njihova staništa se postupno sužavaju i nije im dopušteno boraviti u šumama koje su označene kao nacionalni parkovi.

Kamerunska vlada nije uspjela provesti svoju integracijsku politiku usmjerenu na naseljavanje Pigmejaca u sjedilački način života. Iako ne vole komunicirati sa strancima i ne daju se fotografisati, Pigmeji vode drugačiji način života u odnosu na naseljene narode kontinentalne Afrike.

Živeći još uvijek kao drevni narod, Pigmeji većinu svog vremena provode loveći duboko u šumi i sakupljajući plodove zajedno s biljem. Oni ne koriste novac i umjesto toga koriste sistem razmjene u kojem trguju svojom imovinom.

Ovaj narod često mijenja lokaciju u pokušaju da pronađe životinje za lov, a naoružani su drvenim ili kamenim strijelama, kopljima i mačetama za ubijanje majmuna, antilopa, gazela i slonova.

Među glavnim izvorima hrane su im šumsko drveće budući da svakodnevno konzumiraju šljive poznate kao safou, kao i divlji mango i orahe.

Nzie Fouer, glava pigmejske porodice koja živi u Bikuitsi-Njule, koja se nalazi 70 kilometara od grada Kribi u zapadnom Kamerunu, kazao je da želi nastaviti život loveći ribe i životinje dok sakuplja voće u šumi. Međutim, brine ih činjenica da su neki ljudi počeli sjeći drveće u njihovoj šumi i pokušali preuzeti njihove domove.

Šuma kao apoteka

Aboumyem Amoura, najstariji član pigmejske porodice koja živi u Bikuitsi-Njuleu, rekao je da je “rođen u ovoj šumi i da želi ovdje umrijeti”, budući da im je šuma dala sve što im je potrebno.

Budući da nisu priznati kao građani, Pigmeji nemaju pristup socijalnim uslugama, posebno zdravstvu. Umjesto toga, za liječenje koriste lišće, koru drveća ili samonikle biljke.

Drveće Moringa, poznato i kao “čudotvorno drveće”, uobičajeno je u prašumama koje nastanjuju Pigmeji i koriste se za liječenje visokog krvnog pritiska. Također, krema proizvedena iz biljke Nlouer koristi se protiv trovanja, a oni koriste sirup dobiven kuhanjem kore drveta Abda Zoak, poznatog i kao “slonovo drvo”, za liječenje želučanih tegoba i oboljenja koja se obično javljaju u trudnoći.

Što se tiče liječenja boli u kostima i zglobovima, oni zagrijavaju koru drveta Azobe i nanose je masiranjem bolnog područja.

Život u kućama od drveća

Pigmeji žive u kućama izgrađenim od grana drveća Nzon i Mbunde i širokog lišća koje je uobičajeno u šumi. Kako često mijenjaju mjesto stanovanja, ove kuće uspiju izgraditi za oko sat vremena.

Nakon cjelodnevnog lova i sakupljanja plodova, oni se noću okupljaju uz obrednu vatru i slušaju savjete starijih te plešu.

Vjerovanje u život poslije smrti

Njegujući svoje vjerovanje u animizam općenito, Pigmeji vjeruju da sve u prirodi ima duh, kao i materijalno postojanje, te da svaki objekt kontroliše duh.

Budući da vjeruju u život poslije smrti i duhove prisutnosti svojih predaka posvuda, svoje pokojnike skrivaju u kori drveća ili pećinama. Osim toga, moguće je naići na muslimanske i kršćanske zajednice među Pigmejima koji su posljednjih godina došli u dodir sa ustaljenim životom.