Snaga rada i duh opstanka: Životna priča nane iz sela Rosule
U vremenu kada se društvo sve više okreće udobnosti i odmoru, priča jedne nane iz sela Rosule u općini Vogošća svjedoči o potpuno drugačijem pogledu na život—onome u kojem se radilo danju i noću, gdje se snaga mjerila izdržljivošću, a odmor je bio luksuz dostupan tek kada tijelo više nije moglo dalje. Njena priča, iznesena u emisiji „Bosanska sehara“, nije samo lično sjećanje već i kolektivna istorija jedne generacije koja je živjela po principu da se mora raditi da bi se opstalo.
Od ratnih dana do poljoprivrednih sezona, od brige o vojsci do skrbi o porodici, nana je prošla kroz život ne štedeći se. Njena kuća bila je utočište za vojnike, komšije i putnike—mjesto gdje se dijelilo ono malo što se imalo, bez kalkulacije ili očekivanja uzvraćene pomoći. Sjećanja su joj jasna: pravljenje sireva i kajmaka, branje voća, razvijanje pita u kasne noćne sate dok djeca spavaju, prodaja mliječnih proizvoda na pijacama.
Rat joj nije samo donio gubitke već je testirao granice izdržljivosti. „Kuću mi pogodila granata. Ostali smo bez volova, krava, ali smo se opet dizali“, priča ona, bez gorčine, već sa nekom mirnom rezignacijom osobe koja zna da se snaga ne mjeri samo onim što je izgubljeno, već onim što je ponovo izgrađeno.
Njene riječi „Ako neš’ posijat, neš’ ni požet“ nisu samo poslovica—one su način života. U toj filozofiji sadržana je suština generacija koje su radom održavale porodicu, školovale djecu, gradile zajednicu. Njena priča je simbol jedne epohe koja polako odlazi s posljednjim generacijama koje su znale šta znači halal zalogaj.
Danas, iako teško hoda oslanjajući se na pomagalo koje joj je zet donio iz Sarajeva, još uvijek prati šta se dešava. Kada ode na pijacu, sjeti se vremena kada nije bilo odlaska bez zarade. Njena priča nije samo priča o prošlosti; ona je podsjetnik na vrijednosti koje ne bi smjele nestati.
Sa osmijehom i blagim umorom na kraju emisije poručuje:
„Sad mogu odmarat, ali vjeruj mi – i dalje sve vidim, sve čujem i sve znam. I neka vam je svima selam, od srca, iz Rosula.“
