📍 Kuds, 2. oktobar 1187. – 2. oktobar 2025.
Na današnji dan, prije tačno 838 godina, legendarni muslimanski vojskovođa Salahuddin Ejjubi oslobodio je Kuds (Jerusalem) od križara, čime je okončana višestoljetna vladavina zuluma nad muslimanima i srušeno tzv. “Kraljevstvo Jerusalemsko”.
Oslobođenje Kudsa 2. oktobra 1187. godine bilo je vrhunac višegodišnje strategije i vojnih pohoda koje je Salahuddin vodio s jasnim ciljem — povratak svetog grada pod muslimansku upravu. Prije toga, oslobodio je Egipat, Jemenu, Damask, Halep, Mosul i niz obalnih gradova, a bitka na Hittinu u julu iste godine bila je presudna za slom križarske moći.
🛡️ Veličina vođe
Salahuddin Ejjubi nije bio samo vojskovođa — bio je simbol pravde, skromnosti i pobožnosti. Pomagao je siromašne, štitio potlačene, a sa svojim vojnicima dijelio i najteže zadatke. Njegova bliskost s narodom i vojnicima učvrstila je njegovu poziciju, dok su njegove pobjede bile rezultat moralne snage, a ne samo vojne sile.
Britanski orijentalist Stanley Lane-Poole opisao ga je kao “čovjeka čiste duše, hrabrog i samilosnog srca”, dok je Churchill rekao da je bio “jedan od najvećih vladara svijeta”.
✝️ Tolerancija prema kršćanima i Jevrejima
Nakon osvajanja Kudsa, Salahuddin je pokazao velikodušnost i toleranciju. Nije rušio crkve, nije ubijao zarobljenike, a Jevrejima — koje su križari prethodno protjerali — dozvolio je povratak u grad. Njegovo ponašanje bilo je sušta suprotnost križarskom pokolju iz 1099. godine, kada su u Jerusalemu ubijeni svi muslimani koje su zatekli.
Jedini križarski vođa kojeg je pogubio bio je Režinal od Kereka, koji je ranije napao hadžijsku karavanu i prijetio da će iskopati Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, tijelo. Salahuddin je tada dao zavjet da će ga lično pogubiti — i ispunio ga nakon pobjede kod Hittina.
🏰 Povezanost prošlosti i sadašnjosti
U riznicama Egipta, Salahuddin je zatekao raskošne palače, zlatna prijestolja i hiljade soba — dok je narod živio u siromaštvu. Ta slika rasipništva i korupcije podsjeća na današnje stanje u mnogim muslimanskim zemljama, gdje obični narod trpi nepravdu, a vlast živi u izobilju.
Kuds i danas čeka pravdu. Muslimanski svijet čeka novog Salahuddina — vođu koji će spojiti snagu, moral i milost, i koji će, poput Ejjubija, nositi kamenje zajedno sa svojim narodom.
?
