Kao najveću prepreku za ostvarivanje nastave na bosanskom jeziku u osnovnim i srednjim školama, potpredsednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) Sead Šemsović, navodi upravu škola. On je na današnjoj svečanosti obeležavanja decenije od uvođenja nastave na bosanskom jeziku u Sandžaku istakao dobre primere saradnje pojedinih škola u Sandžaku, ali i ukazao na suprotan trend u pojedinim školama.Na svečanosti se prisutnim novinarima obratio potpredsednik vijeća, profesor dr Sead Šemsović. On je istakao da je budućnost bosanskog jezika blisko povezana sa saradnjom između vijeća i uprave škola.
Kao inspiraciju i dobar primer saradnje naveo je osnovnu školu Avdo Međedović u novopazarskom naselju Selakovac i O.Š. Vuk Karadžić. Ove škole su se istakle kao lideri u očuvanju bosanskog jezika i kulture.Šemsović je ukazao na suprotan trend u nekim drugim gradskim školama, gde samo dva od četiri odeljenja imaju nastavu na bosanskom jeziku, iako je preko 90% dece bosnjačke nacionalnosti. On je ovom prilikom napravio osvrt i na druge gradove.“Osim primjera škola u Novom Pazara, pozitivni primjeri su i osnovna i srednja škola u Sjenici, osnovna i srednja škola u Tutinu služe kao izuzetno svijetli i pozitivni primjeri implementacije gdje je izvanredna saradnja sa upravom tih škola pokazala kvalitetne rezultate. S druge strane, postoje primjeri škola u Priboju i Prijepolju gdje postoji samo jedna škola na bosanskom, i to u Brodarevu. Kod ostalih škola još uvek se nije pokazao određen nivo spremnosti od strane uprave za ozbiljniju saradnju“, navodi prof. dr Sead Šemsović.Profesor Šemsović naglasio je da je veoma važno da se očuva nastava na bosanskom jeziku kako bi se omogućila prava jezička raznolikost i podržalo kulturno nasleđe bošnjačke zajednice.“Obrazovanje na bosanskom jeziku nije samo pitanje jezika, kako mnogi roditelji misle, već pitanje sadržaja. Obrazovanje na bosanskom jeziku služi kako bi se samosvjesnost o sebi popravila. Mi imamo primjere kako djeca koja su završila nastavu na bosanskom u osnovnim i srednjim školama, sada poučavaju roditelje – šta to znači bošnjački nacionalni kulturni identitet“, objašnjava prof. dr Šemsović.
Prvi javni čas bosanskog jezika u Sandžaku održan je oktobra 2004. godine, u Osnovnoj školi ,,Dr. Ibrahim Bakić“ u Ljeskovi, u Tutinu, nakon 97 godina od zabrane njegove upotrebe i preimenovanja u srpskohrvatski jezik, 4. oktobra 1907. godine, odlukom austrougarskog guvernera Bosne i Hercegovine Buriana.Zakonom o ratifikaciji Evropske povelje o regionalnim iii manjinskim jezicima, 23. decembra 2005. godine, bosanski jezik uvršten je u 10 manjinskih jezika u Srbiji, čime je njegova javna i službena upotreba u Srbiji ozakonjena.Održavanjem javnih časova iz bošnjačke književnosti, istorije i kulture, 21. februara 2013. godine, počela je pripremna nastava na bosanskom jeziku u prvom i petom razredu osnovne škole i u prvom razredu srednjih škola, koja je trajala do kraja školske 2012/2013. godine.
Od 2. septembra školske 2013/2014. godine, u 35 obrazovno-vaspitnih ustanova u 168 odjeljenja, koje pohađa 4.088 učenika, počela je celokupna nastava na bosanskom jeziku u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici. Time su škole u Sandžaku, nakon stotinu godina postale multietničke obrazovne ustanove, u kojima se, pored srpskog jezika, književnosti i istorije, poceo izučavati i bosanski jezik, bošnjačka književnost, kao i bošnjačka istorija i kultura.Ova svečanost je podsetnik na važnost očuvanja jezičkog i kulturnog identiteta bošnjačke zajednice i potrebu za zajedničkim naporima vlasti i obrazovnih institucija kako bi se osiguralo da buduće generacije ostanu povezane sa svojim jezičkim nasleđem i bogatom kulturom.
izvor: a1tv.net
