Ramiz Nukić, sakupljač kostiju iz Srebrenice, svojim tihim hodom kroz šume ostavio je trag dublji od bilo koje riječi — pronašao je ostatke više od 300 žrtava genocida.
Od 2001. godine, Ramiz Nukić iz sela Sandići kod Bratunca svakodnevno je tragao za kostima ubijenih Srebreničana. Bez podrške institucija, bez opreme, bez medijske pompe — samo sa željom da pronađe oca, braću, komšije, i sve one koji su nestali u julu 1995. godine. Kad je pronašao kosti svojih najbližih, nije stao. Nastavio je, godinama, sam, u tišini.
🕯️ Njegova šutnja bila je svjedočanstvo
- Ramiz je pronašao preko 300 žrtava genocida, hodajući šumama između Srebrenice i Tuzle
- Bio je jedini povratnik u svoje selo, kilometrima udaljen od najbližih komšija
- Njegova potraga bila je lična, ali i kolektivna — čin dostojanstva prema mrtvima i opomena živima
📌 Šta ga je vodilo?
„Rovim, tražim, kopam. Nađem konzervu, obuću… da imaš neki motiv da bi tu mogle biti i neke kosti“, govorio je Ramiz zasrebren… +1. Njegova šutnja bila je glasnija od svih govora na komemoracijama. Nije tražio priznanja, ali je postao simbol tihe borbe za istinu.
🧭 Naslijeđe
Ramiz Nukić nije bio istražitelj, ni aktivista, ni političar. Bio je čovjek koji je hodao za mrtvima, kako bi ih vratio živima — porodicama, grobovima, sjećanju. Njegova priča zaslužuje da bude dio svakog udžbenika, svakog dokumentarca, svakog govora o Srebrenici.
