Srbijanski film “Dara iz Jasenovca” podigao je mnogo prašine u srbijanskoj, ali i bh. javnosti. Negativne kritike dobio je i u Sjedinjenim Američkim Državama gdje se ekipa filma nadala da će ući u nominaciju za prestižnu nagradu Oscar. Međutim, sve češće kritike idu u pravcu toga da je film snimljen u političko-propagandne svrhe.
Film “Dara iz Jasenovca” najvećim dijelom je finasirala država Srbija.
Reditelj filma Predrag Gaga Antonijević paralelno s prikazivanjem filma šokira javnost svojim stavovima, između ostalog i u vezi s logorima u Prijedoru.
Na srbijanskoj TV Happy mogle su se čuti skandalozne kvalifikacije i negiranje zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u proteklom ratu, a prvenstveno u Bosanskoj krajini. Dok je voditelj emisije Milomir Marić izgovarao gnusne rečenice o Prijedoru, Antonijević je potvrđivao da je saglasan s tim.
– Od izbijanja rata u Bosni i otkrivanja logora u okolini Prijedora cjelokupna svjetska javnost je htjela da dokaže – pojavili su se nacisti novog doba i to su Srbi. Iako je taj logor Omarska… – govorio je Marić, a onda ga je Antonijević prekinuo:
– To onaj sa tuberkulozom, što je kao bio mršav i tako.
Potom Marić odgovara potvrdno i nastavlja:
– Ali to je bilo otvoreno, oni su mogli da izađu iz tog logora kad god hoće. To je bio neki sabirni logor, da se sklone, da ih neko ne ubije. I oni su njega poslije nahranili, odveli su poslije onog mršavog i prikazivali su ga u cirkusu po Evropi. Eto to je njihova propaganda. I sada, u isto vrijeme konkuriše “Quo vadis, Aida?” i “Dara iz Jasenovca”. Ovdje je priča da je Srebrenica genocid, da su Srbi zločinci, i oni tu priču hoće da čuju, a ovo priču srpsku za Jasenovac neće.
Antonijević je potom kazao kako su Srbi desetljećima prikazivani kao “prljavi, loši, zli” te da je u vezi s tim film “Dara iz Jasenovca” obavio svoju misiju.
Prema podacima Udruženja logoraša “Prijedor 92” kroz logore je prošlo više od 30.000 ljudi nesrpske nacionalnosti. Više stotina ljudi je ubijeno u prijedorskim logorima. Iz logora Trnopolje je 21. augusta izvedeno oko 200 logoraša, koji su kasnije ubijeni na lokalitetu Korićanskih stijena na Vlašiću.
Što se tiče logora Omarska, koji je spomenut u emisiji, srpske snage u su zatočeništvu od maja do kraja augusta 1992. godine mučile hiljade Hrvata i Bošnjaka s područja Prijedora i okoline. U logoru je bilo zatočeno više od 3.300 civila, Hrvata i Bošnjaka s područja Prijedora i okoline, a oko 800 ih nije preživjelo torture.
Za teror u prijedorskim logorima smrti, uključujući Omarsku, Keraterm i Trnopolje, svijet je saznao tek dva mjeseca nakon njihovog formiranja, i to od stranih novinara. Stravične slike koje su obišle svijet bile su, kako je to navedeno i u haškoj presudi Milanu Kvočki i drugima, i jedan od razloga formiranja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
– Drugim riječima, ne postoji niti jedno jedino mjesto u krugu logora Omarska na kojem bi se zatočenik mogao osjećati sigurno ili se jednostavno nadati da ga niko neće udariti niti podvrgnuti nekom obliku nasilja – kazao je sudija Almiro Rodriges, izričući presudu u predmetu “Kvočka”.
O torturama u logoru Omarska je svjedočio i Kerim Mešanović koji je u svom svjedočenju pred Tribunalom kazao:
– To su mi kazali momci koje sam zatekao u toj prostoriji da imaju igranku i kud si baš došao sinoć jer ova smjena je najgora. Igranka se sastojala od položaja koji mi je objasnio zašto je krv na određenoj visini od poda bila po čitavoj sobi. To je položaj – kleknuti na koljena ruke na leđa i čelom biti oslonjen na zid. Tako smo morali svi prići zidu u krug. Kad bi stražari ušli, tuča u glavu, u leđa, razbijanjem faktički i nosa i zuba i čela i arkada. Bila su, između ostalog i dva momka kojima je bilo polomljeno u skočnom zglobu jer nisu razmišljali da im neko može stati na skočni zglob i da im i to polomi. To je bila igranka – objasnio je, prenosi RSE.
Čovjek iza žice kojeg dvojac na Happy TV spominje je Fikret Alić, logoraš iz Trnopolja. Njegovu fotografiju iza žice objavio je ugledni magazin Time.
Logor Omarska, kao i logori Keraterm i Trnopolje, osnovan je odlukom kriznog štaba prijedorske općine 26. maja 1992. godine. Prvi strani novinar kojem su prijedorske vlasti dozvolile da uđe u taj logor početkom augusta 1992. bio je Britanac Ed Vulliamy.
U vezi s filmom “Dara iz Jasenovca” oglasio se i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Na njegovom Instagram nalogu je navedeno:
– Film “Dara iz Jasenovca” jako je težak, ali veoma važan za naš narod. Ne postoji nijedno veće stradanje srpskog naroda od logora Jasenovac. Država je pomogla taj film i ako neko treba da odgovara zbog toga, to sam ja. Ponosan sam na tu činjenicu – što su se poslije 75 godina država, predsjednik i vlada sjetili da bi trebalo da se pomogne nešto što će da govori o našim žrtvama, našem mnogostradalnom narodu.
