Priča o Ljubi iz Pribraće, Srbinu koji je ratne godine u Bosni proveo kod svog komšije muslimana, Ramadana Malkoša, jedna je od onih rijetkih i dragocjenih priča koje podsjećaju da čovječnost može nadživjeti i najdublje podjele.
🤝 Ljubo i Ramadan: Prijateljstvo jače od rata
U vihoru rata, kada su mnogi birali stranu, a komšije postajale neprijatelji, Ramadan je otvorio vrata svog doma Ljubi i njegovoj porodici, koji su bili izbačeni iz svoje kuće. U selu Dubrave kod Gradiške, Ljubo je proveo tri mjeseca pod krovom čovjeka koji mu je, kako kaže, „bio kao rođeni brat“.
„Nismo se osjećali kao gosti, nego kao porodica. Njegova kćerka se udala dok smo mi bili tu. Dijelili su s nama sve što su imali“, prisjeća se Ljubo A.
Na rastanku su se izljubili „kao braća“. Ali, kada je Ljubo kasnije otišao u Novi Sad, stigla je vijest koja ga je slomila – Ramadan je preminuo. Nisu se uspjeli ni oprostiti.
🏡 Povratak u Pribraću: Ljubina tiha pobjeda
Nakon rata, Ljubo se vratio u svoje selo – prvi među Srbima. Danas, u 88. godini, živi u Pribraći sa suprugom, bratom i snahom. Kaže da ga niko nije popreko pogledao, da ga komšije pozdravljaju i da ide uzdignute glave.
„Ne dam da me zatruje mržnja, jer ona ne vodi ničemu“, kaže Ljubo A.
🌱 Poruka iz srca Bosne
Ova priča nije samo o ratu i preživljavanju. Ona je podsjetnik da su ljudskost, solidarnost i komšijska ljubav jači od ideologija i granata. Ljubo i Ramadan nisu izuzetak – oni su dokaz da mir počinje u srcu, a ne na papiru.
