Pripovijeda se da je u vrijeme Musaa, alejhis selam, živio bračni par koji je bio iznimno siromašan. Njihovo siromaštvo dugo je potrajalo i od njega su se branili jedino vjerničkim saburom. Jedne noći žena je upitala muža: ”Zar Musa, a.s., nije Allahov Poslanik i zar Allah nije sa njim direktno razgovarao?” ”Jeste”, odgovorio je muž. Tada mu je supruga rekla: ”Zašto onda mi ne odemo kod njega i ne požalimo mu se na naše teško stanje, pa neka on zamoli Allaha da nam podari opskrbu iz svoga obilja, kako bi ostatak života proživjeli u bogatstvu i blagostanju?” Muž je odgovorio: ”Divan je tvoj prijedlog, ženo!” Ujutro su otišli kod Musaa, a.s., požalili se na svoje stanje i tražili da uputi dovu Allahu za njih da im podari bogatstvo koje će ih učiniti neovisnim od ljudi.
Musa, a.s., ih je poslušao i zamolio je Allaha da toj porodici, odnosno bračnom paru, podari bogatstvo. Allah, dž.š., uslišao je njegovu dovu i objavio mu: ”O Musa, reci im da ću im podariti opskrbu i da će biti bogati, ali samo jednu godinu. Kada prođe godina dana ponovo će se vratiti u svoje prijašnje stanje siromaštva.” Musa, a.s., ih je obavijestio o tome, a njih dvoje su se neizmjerno obradovali uslišanoj dovi.
I, uistinu, opskrba im je dolazila sa svih strana, odakle se nisu ni nadali. Postali su iznimno bogati usljed čega im se život iz temelja promijenio.
Međutim, kao što ih siromaštvo nije bacilo u očaj, tako ih ni bogatstvo nije učinilo oholim. Pobožna supruga je jedanput rekla svome mužu: ”Moramo imati na umu da će naše bogatstvo trajati godinu dana i da ćemo se ponovo vratiti u siromaštvo. Zato predlažem da mi ovo bogatstvo uložimo i iskoristimo kako bi nas ljudi zapamtili kao dobročinitelje, pa kada prođe godina dana i kada se vratimo u stanje siromaštva, ljudi će se sjetiti našeg dobročinstva i pomagat će nam kao što smo mi njima pomagali.”
Muž se ponovo složio sa mišljenjem svoje supruge i odlučili su da sagrade kuću za putnike namjernike i to na mjestu gdje se siječe sedam puteva. Sagradili su zgradu poput karavan saraja koja je imala sedam vrata, tako da se iz svih sedam pravaca ulazilo direktno u kuću.
Opremili su kuću i napravili veliku kuhinju, pa su svakodnevno dočekivali goste i putnike namjernike sa svih strana, pripremali im hranu i obezbjeđivali prenočište. Prolazili su tako dani i mjeseci, a Musa, a.s., je pratio njihovo stanje i njihovo ponašanje.
Prošla je godina dana od kada su postali bogati, ali se njihovo stanje nije mijenjalo. Njih dvoje su i dalje svaki dan predano pripremali hranu putnicima namjernicima tako da su i zaboravili na vrijeme kada će nestati njihovog bogatstva.
Pošto je bila nastupila nova godina, Musa, a.s., se čudio njihovom stanju, pa se obratio Allahu, riječima: ”Gospodaru, ti si uslišao moju dovu za ovo dvoje ljudi i obećao si da će biti bogati godinu dana, a evo nastupila je nova godina a njihovo stanje bogatstva i izobilja se ne mijenja. Zašto?”
Allah Uzvišeni mu odgovori: ”O Musa, ja sam njima otvorio jedna vrata opskrbe, a oni su otvorili sedam vrata kako bi hranili moje robove. Ja se stidim da moji robovi budu plemenitiji od mene.”
