Nakon historijskog plasmana reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, zemlja je živjela u atmosferi slavlja, zajedništva i ponosa. Međutim, dopis upućen FIFA-i od strane predsjednika Hrvatske Seljačke Stranke, Maria Karamatića, unio je gorčinu i pokušaj da se ta atmosfera naruši.
U dopisu se navodi da navijači BiH na utakmicama ističu zastave s ljiljanskim grbom, koje se povezuju s Armijom BiH iz rata 1992–1995. Podnosioci tvrde da se radi o politički i etnički isključivom simbolu, pozivajući se na FIFA-in Disciplinski kodeks i praksu UEFA-e u sankcionisanju politički osjetljivih obilježja.
Ljiljani kao simbol identiteta
Međutim, zastava s ljiljanima nije samo ratni znak – ona je bila službena zastava međunarodno priznate Bosne i Hercegovine od 1992. do 1998. godine. Za navijače i igrače ona je mnogo više od historijskog obilježja: ona je simbol opstanka, državnosti i zajedništva. Upravo zato, pokušaji da se ljiljani zabrane doživljavaju se kao udar na identitet i atmosferu slavlja koja vlada u BiH nakon plasmana na SP.
Umjesto da se govori o sportskim uspjesima, plasmanu na Svjetsko prvenstvo i radosti navijača, fokus se pokušava preusmjeriti na zabrane i disciplinske postupke. To je doživljeno kao pokušaj rušenja atmosfere koja je ujedinila ljude širom BiH.
Pokušaji zabrane ljiljana su uzaludni. Oni su duboko ukorijenjeni u srcima navijača i igrača, i viorit će se:
-na stadionima Svjetskog prvenstva,
-na ulicama i trgovima širom Bosne i Hercegovine,
-u srcima svih onih koji vjeruju u simbol opstanka i državnosti.
Ljiljani su postali više od zastave – oni su znak da se uprkos svim osporavanjima, Bosna i Hercegovina ponosno predstavlja na svjetskoj sceni.
