Bosna i Hercegovina se suočava s ozbiljnim problemima neodgovornog upravljanja svojim prirodnim resursima. Masovna sječa šuma, zanemarivanje rijeka, nekontrolisano odlaganje otpada i izgradnja naselja na rizičnim lokacijama samo su neki od faktora koji povećavaju ranjivost zemlje na prirodne katastrofe. Nedavne tragedije, poput poplava u Donjoj Jablanici koje su odnele živote 20 ljudi, ponovo su ukazale na hitnu potrebu za odgovornijim pristupom prostornom planiranju i zaštiti životne sredine.
Ova katastrofa nije bila iznenađenje – stručnjaci su godinama upozoravali na moguće opasnosti. Među njima je i akademik Muriz Spahić, stručnjak za hidrologiju i geografiju, koji konstantno skreće pažnju na potencijalne rizike u slivu rijeke Neretve. Prema njegovim rečima, brane i hidroelektrane na Neretvi predstavljaju ozbiljnu prijetnju za stanovništvo u dolini, sve do njenog ušća u Jadransko more. “Zamislite situaciju u kojoj se u gornjem slivu rijeke Neretve stvori velika količina padavina, nekoliko stotina milimetara u kratkom vremenskom periodu. Ako bi brana hidroakumulacije ‘Ulog’, koja je izgrađena na nestabilnom terenu, popustila, posledice bi bile katastrofalne. Čitava naselja bi nestala, a šteta bi se osećala sve do Jadranskog mora,” upozorio je Spahić u razgovoru za medije.
Iako klimatske promene doprinose učestalijim i intenzivnijim poplavama, Spahić naglašava da su one samo deo šireg problema. On ukazuje da su poplave i bujice u BiH prisutne vekovima, ali da su se sada pogoršale zbog neadekvatnog prostornog planiranja i infrastrukturnih projekata. “Naša neodgovorna briga o životnoj sredini, uključujući masovnu sječu šuma i nekontrolisanu gradnju, dodatno pogoršava situaciju. Na primer, kamenolomi u blizini Donje Jablanice rade bez potrebnih dozvola, a njihova aktivnost može doprineti stvaranju klizišta i povećati rizik od bujičnih poplava,” ističe on.
Spahić se takođe osvrće na projekat ‘Gornji horizonti’, koji planira preusmeravanje voda iz sliva Neretve ka Trebišnjici. Prema njegovim rečima, ovaj projekat dodatno destabilizuje krški teren i može izazvati slične katastrofe u budućnosti. Tragedija u Jablanici samo je jedan od niza sličnih događaja koji su pogodili BiH u poslednjih nekoliko godina. Iako se prirodne katastrofe ne mogu potpuno sprečiti, stručnjaci poput Spahića naglašavaju da se njihov uticaj može značajno smanjiti odgovornim prostornim planiranjem, pojačanim merama zaštite životne sredine i adekvatnom infrastrukturom.
Na kraju, postavlja se pitanje – koliko još ljudskih života mora biti izgubljeno pre nego što nadležni preduzmu konkretne mere? Trenutne prognoze i upozorenja nisu optimistični, a odgovornost leži na svima koji doprinose ovom stanju.













