Izvor: Source
Naser Orić, ratni komandant Srebrenice, za Source.ba dao je intervju u kojem se osvrnuo na vijest da je film Jasmile Žbanić o srebreničkom genocidu “Quo Vadis Aida” kandidat za najprestižniju filmsku nagradu na svijetu, Oscar.
Nasera su upitali da iz perspektive nekoga ko je učestvovao u odbrani Srebrenice i ko poznaje veliki broj Srebreničana, prokomentariše spomenuti film…
– Odmah da vam kažem da nisam gledao film. Razgovarao sam s Hasanom Nuhanovićem (UN-ov prevodilac koji je izgubio čitavu familiju 1995., a po čijoj je priči dijelom snimljen film, op.prir.) o filmu, on mi je rekao da je ispričao svoju životnu priču gospođi Jasmili Žbanić. U nekom trenutku ona je htjela da u film stavi jedan detalj koji je bio poražavajući za samog Hasana, ali i za sve Bošnjake. Hasan se tu pobunio i raskinuo je saradnju sa njom. Potom je ona svu tu priču prebacila, nije više priča o Hasanu, nego je priča o Aidi i njenoj porodici, dakle, izmišljena Aida. Film je urađen kako je urađen, ja ga nisam gledao – izjavio je u razgovoru za Source.ba portal Naser Orić.
Orić potom nastavlja da priča kakav je sve feedback dobio od ljudi koji su preživjeli užas srebreničkog genocida, a koji su pogledali film “Quo Vadis Aida”:
– Prije nego što ću otići sad za bolnicu u Tuzli (Orić se liječio od koronavirusa, op.prir.), dolje je bio jedan momak koji je završio geodeziju, dakle, jedan akademik. U vrijeme pada Srebrenice i genocida u Srebrenici on je imao 12 godina, gdje je on lično bio sa svojom majkom, gdje ga je jedan srpski vojnik pokušao oteti od majke. Majka ga je uhvatila za noge, a taj vojnik ga je uhvatio za gornji dio tijela i vukao ga je sebi. Majka je vikala da momak nema više od 12 godina, a taj srpski vojnik je govorio da ima više od 12 godina. Dolazi drugi vojnik i opsuje tom vojniku majku i kaže mu da dijete nema ni 12 godina, otme to dijete od srpskog vojnika i baci ga na kamion. To dijete je sada akademik, živo i zdravo, i nalazi se na veoma jakoj poziciji, jer je veliki stručnjak i sl. On mi je pričao da je njegova majka gledala taj i film i da je žena rekla da ju je sramota što je taj film tako snimljen…
Orić navodi da je najveći problem tog filma, a kako kaže i sam da su mu to rekli brojni Srebreničani, to što se nisu gledale sve historijske činjenice i što se film nije snimao samo po njima.
– Ta žena, majka od ovog momka, je rekla da je film tako izbalansiran i da tako relativizira historiju da je to sramota za one koji su to napravili. Dakle, to je rekla majka koja je od srpskog vojnika u Srebrenici otimala svoje dijete. Ta žena je živa i to dijete je živo, vrlo je lako to sve provjeriti. Ona je rekla ovako: “To nije ni blizu istine!” On mi je rekao da u filmu ima scena gdje srpski komandant i njegovi vojnici dolaze i dijele hljeb ljudima u Srebrenici. Ta žena kaže da se to ni u jednom trenutku nije dogodilo. Naprotiv, žena kaže ovako: “Mladić i njegovi su došli i oni su nas silovali”. To Jasmila nije prikazala i to je relativizirala. Najbolje o svemu će vam reći ovi preko bare koliko je film dobar. Gotovo da šute o tome, jer misle na način da ih ona nije mnogo “zakačila”. Ona je zakačila međunarodnu zajednicu, Holanđane i tako dalje – veli Orić.
