Lađa spasa i nada u Kuds
Nijedan razuman čovjek ne može poreći da islamski ummet prolazi kroz jedno od najtežih razdoblja svoje historije. Pritisnut ratovima, okupacijom, nepravdom i dugotrajnim iskušenjima, muslimani su podijeljeni između očaja i nade.
Jedni su obuzeti pesimizmom, predaju se toku događaja i postaju poput pera nošenog vjetrom tuđih interesa. Njihov pogled na svijet zatamnjen je do te mjere da ne vide ništa osim tame. Za njih je sadašnje stanje sudbina bez izlaza.
Nasuprot njima stoje oni koji u najgušćoj tami raspoznaju obrise zore. Ljudi nade i optimizma, čvrsto oslonjeni na Allahovo obećanje, vjeruju da tama ne može trajati vječno. Njihov optimizam nije bijeg od stvarnosti, već plod duboke vjere i pouzdanja u Allahovu mudrost.
Primjer poslanika Nuha, alejhis-selam, pokazuje vrijednost takvog pouzdanja. Devet stotina i pedeset godina pozivao je svoj narod u vjeru, nailazeći na zatvorene uši i okamenjena srca. Kada mu je naređeno da gradi lađu na suhoj zemlji, narod mu se rugao. Ali njegova logika nije bila logika poraza, već pokornosti i povjerenja. Lađa sagrađena na prašini i kamenu postala je spasonosno sredstvo u času kada je potop prekrio zemlju.
Ta slika lađe spasa danas se može prenijeti na Kuds i Palestinu. Uprkos blokadi, okupaciji i nepravdi, palestinski narod ostaje simbol otpora i nade. Kao što je Nuhova lađa bila ruglo u očima nevjernika, a zatim postala sredstvo spasa, tako i palestinska borba danas mnogima izgleda bezizlazna, ali će se pretvoriti u pobjedu i oslobođenje.
Kada se tama razmakne, lađa spasa će pristati u Kuds. Ona će donijeti olakšanje nakon dugih godina patnje, potvrdu da Allahovo obećanje nikada ne izostaje. Palestinska nada, ukorijenjena u vjeri i istrajnosti, postat će svjetionik cijelom ummetu.
Pouka je jasna: vjera nadvladava nevjerstvo, nada pobjeđuje očaj, a svjetlo razbija tamu. Kao što je Nuh, alejhis-selam, dočekao trenutak kada se istina pokazala jačom od poruge, tako će i palestinski narod dočekati dan kada će Kuds biti mjesto spasa i pobjede.
