Upozorenja o mogućim pritiscima na Memorijalni centar Srebrenica u Potočarima otvaraju pitanje zaštite institucije koja čuva dokaze o genocidu nad Bošnjacima. Autor Farhan Mujahid Chak u osvrtu za turski list Daily Sabah poručuje da međunarodna zajednica mora pokazati konkretnu podršku, jer šutnja pred prijetnjama institucijama sjećanja nije neutralnost.
Memorijalni centar Srebrenica u Potočarima mnogo je više od mjesta na kojem se porodice i prijatelji okupljaju kako bi odali počast ubijenim Bošnjacima. To je institucija koja čuva historijske dokumente, svjedočenja preživjelih i dokaze o genocidu počinjenom u julu 1995. godine, kada je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Upravo zbog njegove uloge u očuvanju historijske istine, upozorenja o mogućim političkim pritiscima na ovu instituciju izazivaju zabrinutost i otvaraju pitanje odgovornosti Bosne i Hercegovine, Evrope i međunarodne zajednice.
U osvrtu objavljenom u listu Daily Sabah, autor Farhan Mujahid Chak upozorava da zaštita Memorijalnog centra nije samo pitanje očuvanja sjećanja na žrtve, već i test odnosa Evrope prema vlastitoj historiji i obavezama koje proizlaze iz tragedije Srebrenice.
Upozorenja Emira Suljagića o mogućim pritiscima
Poseban dio osvrta posvećen je upozorenjima direktora Memorijalnog centra Emira Suljagića, preživjelog genocida, koji je izrazio zabrinutost zbog mogućih poteza vlasti Republike Srpske prema ovoj instituciji.
Prema navodima autora, postoji bojazan da bi eventualne mjere prisile, uključujući policijsku akciju, mogle biti usmjerene na zastrašivanje rukovodstva i ograničavanje nezavisnog rada Centra.
Važno je naglasiti da se radi o upozorenjima i mogućim scenarijima, a ne o potvrdi da je policijska akcija pokrenuta ili da je takva odluka donesena.
Memorijalni centar čuva dragocjenu arhivsku građu i svjedočenja koja imaju neprocjenjivu vrijednost za dokumentovanje genocida. Svako ugrožavanje njegovog rada moglo bi zato otvoriti ozbiljna pitanja o zaštiti historijskih dokaza, institucionalne nezavisnosti i prava preživjelih da njihova iskustva budu sačuvana.
Lično iskustvo koje je ukazalo na netrpeljivost
Chak se u svom osvrtu prisjeća posjete Potočarima u decembru 2021. godine, koju opisuje kao moralno suočavanje s jednim od najmračnijih poglavlja savremene evropske historije.
Autor navodi i incident koji se, prema njegovom svjedočenju, dogodio ispred Memorijalnog centra. Dok je njegova grupa prelazila ulicu, automobil je ubrzao prema grupi u kojoj se nalazilo nekoliko žena s hidžabom.
Prema njegovom opisu, vozilo je u posljednjem trenutku skrenulo, nakon čega je vozač kroz prozor pokazivao šaku i upućivao uvrede.
Chak ovaj događaj posmatra kao upozorenje na širu atmosferu netrpeljivosti prema ljudima i institucijama koje podsjećaju na genocid u Srebrenici.
Takvi navodi zahtijevaju ozbiljnu pažnju i, ukoliko postoje osnovi, odgovarajuću provjeru nadležnih institucija. Sigurnost posjetilaca i nesmetan rad Memorijalnog centra moraju biti zaštićeni.
Negiranje genocida kao pokušaj potiskivanja istine
Jedna od ključnih poruka osvrta odnosi se na kontinuirane pokušaje negiranja i relativizacije genocida u Srebrenici.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde utvrdili su da je u Srebrenici počinjen genocid. Uprkos pravosnažnim sudskim utvrđenjima, negiranje zločina i osporavanje njegovih razmjera i dalje predstavljaju ozbiljan problem.
Chak upozorava da negiranje ne pogađa samo historijske činjenice nego i dostojanstvo žrtava, njihove porodice i preživjele koji decenijama nastoje sačuvati istinu o onome što se dogodilo.
Zbog toga je rad Memorijalnog centra od izuzetne važnosti. Čuvanjem dokumenata, prikupljanjem svjedočenja i obrazovanjem mladih, ova institucija doprinosi tome da istina o genocidu ostane dostupna i budućim generacijama.
Svjedočenja preživjelih obaveza su prema budućnosti
Autor se prisjeća i Almase Salihović, preživjele genocida koja danas radi kao edukatorica u Memorijalnom centru Srebrenica.
Njeno svjedočenje, kako navodi Chak, podsjeća da Srebrenica nije samo historijski događaj iz prošlosti. To je iskustvo koje i danas oblikuje živote preživjelih, njihovih porodica i cijele zajednice.
Prenošenje istine o genocidu posebno je važno u vremenu kada se pokušava umanjiti značaj sudskih presuda ili osporiti iskustvo žrtava.
Memorijalni centar zato nije samo prostor sjećanja na ubijene. On je i mjesto obrazovanja, istraživanja i upozorenja da zločini počinjeni nad ljudima ne smiju biti zaboravljeni niti politički relativizirani.
Evropa mora pokazati da podrška Srebrenici nije samo deklarativna
U završnom dijelu osvrta Chak poziva evropske i međunarodne institucije da podršku Memorijalnom centru pretvore u konkretnu i dugoročnu obavezu.
Prema njegovom stavu, nije dovoljno jednom godišnje slati poruke saučešća i prisustvovati komemoracijama u Potočarima. Potrebno je osigurati uslove u kojima će Centar moći nezavisno raditi, čuvati dokaze, razvijati obrazovne programe i štititi svjedočenja preživjelih.
To podrazumijeva i pravovremenu reakciju na vjerodostojne prijetnje, kao i podršku institucijama koje se bave dokumentovanjem genocida i borbom protiv historijskog revizionizma.
Odgovornost za očuvanje istine ne može biti prepuštena samo porodicama žrtava, preživjelima i zaposlenima u Memorijalnom centru. Ona pripada i institucijama koje su se obavezale da će štititi ljudska prava, dostojanstvo žrtava i međunarodno utvrđene činjenice.
Srebrenica je evropska odgovornost
Upozorenja koja prenosi Chak podsjećaju da odnos prema Srebrenici nije pitanje samo Bosne i Hercegovine ili bošnjačkog naroda. To je pitanje odnosa cijele Evrope prema genocidu, njegovim žrtvama i posljedicama poricanja.
Ako se pojave prijetnje instituciji koja čuva sjećanje na više od 8.000 ubijenih ljudi, međunarodna zajednica mora reagovati odgovorno, na osnovu provjerljivih činjenica i bez odlaganja.
Zaštita Memorijalnog centra znači zaštitu historijske istine, dostojanstva žrtava i prava budućih generacija da znaju šta se dogodilo u julu 1995. godine.
Sjećanje na Srebrenicu ne smije biti svedeno na jedan dan u godini. Kada je ugrožena institucija koja čuva istinu o genocidu, zaštita njenog rada postaje obaveza svih koji tvrde da su posvećeni pravdi, ljudskim pravima i sprečavanju ponavljanja zločina.
