Iz Nezuka krenuo “Marš mira”: Hiljade ljudi iz različitih dijelova svijeta odaju počast žrtvama genocida u Srebrenici
Oko 5.000 ljudi krenulo je jutros iz Nezuka kod Sapne, put Potočara kako bi odali počast hiljadama ubijenih muškaraca i dječaka u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine, javlja Anadolu.
U naredna tri dana kretat će se trasom kojom su Srebreničani u ljeto prije 29 godina pokušavali doći do slobodne teritorije – Tuzla ili Kladanj. Preživjeli Srebreničani i ove godine su bili na čelu kolone “Marša mira”. Među onima koji su bili u koloni bio je i ambasador Republike Turkiye u Bosni i Hercegovini Sadik Babur Girgin.
Učesnici “Marša mira” bi u Potočare trebali stići 10. jula, a dan kasnije prisustvovati kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari na kojoj će ove godine biti ukopani posmrtni ostaci još 14 žrtava genocida.
“Marš mira” koji se ove godine organizuje 20. put u okviru obilježavanja 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja neku vrstu liječenja trauma ali i obavezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenesu mlađim generacijama… http://v.aa.com.tr/3268991
Soren je mladi Danac koji godinama dolazi na Marš mira. Razlog tome je, kaže to što ima ogromno poštovanje prema žrtvama. Putovanje stazama na kojima je ubijeno hiljada muškraca, prelazi sa prijateljima iz Bosanske Krupe.
“Prije šest godina sam odlučio putovati Balkanom, neko mi je rekao za Marš mira, pa sam se vratio prije tri godine opet u Bosnu i Hercegovinu. Tu sam upoznao ljude iz Bosanske Krupe i sada sam s njima ovdje u Nezuku četvrti put zaredom. Zna biti jako naporno fizički, posebno ako je mnogo vruće, sunce baš jako grije poslije podne, ali ja sam mlad i u kondiciji, kada vidim mlađe od mene i mnogo starije da hodaju i da se ne žale to je mnogo impresivnije”, priča nam Soren.
Unazad nekoliko godina Soren nije znao mnogo o Srebrenici. Danas je ponosni član grupe od stotinjak dugogodišnjik učesnika koji dolaze iz ovog krajiškog mjesta. (Bosanska Krupa)
“Ono što ja znam da se desilo, koliko sam naučio i koliko su mi ispričali je užasno. Emocije su zaista jake kada stignemo u Potočare. Ali atmosfera je uvijek dobra, ljudi su dobri, tokom Marša toliko je energije, a onda kada stignemo u Potočare, sve se promijeni. Niko ne progovara, ljudi su tužni, i po nekoliko sati nakon”, ističe Danac.
Izvor: agencije
