Halil Kuč – čovjek koji gradi tišinom
Berlin – Leskova – Tutin. Tri mjesta, tri priče, jedan čovjek. Halil Kuč, porijeklom iz sela Leskova kod Tutina, iz skromne kuće stigao je do vrha građevinske industrije jedne od najmoćnijih evropskih metropola. Njegov put obilježen je radom, skromnošću i djelima koja govore više od riječi.
U Berlinu, gradu čelika i stakla, postoji simbol – medvjed. Na njemu su ispisana imena ljudi koji su ostavili trag u zajednici. Među njima, tihim slovima, stoji i prezime Kuč. On ga nije tražio. Grad ga je upisao. Jer nije mogao da ga zaobiđe.
Halil je osnivač kompanije ANES Bau, koja je ostavila pečat širom Berlina: neboderi, sportski centri, spa kompleksi, škole, fakulteti – stotine hiljada kvadrata nose potpis njegove firme i ruke njegovih radnika. A mnoge od tih ruku dolaze iz Sandžaka. Ljudi bez veza i adresa, ali sa poštenjem i željom da se izbore za miran život. Njegovo jedino pitanje bilo je: “Hoćeš li raditi pošteno?”
Zbog toga ga vole. Zbog toga ga poštuju. Jer govori najtežim jezikom – jezikom djela.
Veliki ljudi se ne mjere betonom niti kvadratima. Mjere se onim što niko ne vidi. Halil je omogućio Umru za sto ljudi – sto života, sto dova, sto srca koja su prvi put vidjela Kabu zahvaljujući njemu. Bez objava, bez kamera, bez zastava. Samo tiho, baš onako kako živi.
Njegovo ime nalazi se i među vakifima Gazilar džamije u Novom Pazaru. Ne zato da stoji na zidu, već da stoji u nečijoj molitvi. On ne zida da bi ostao u fasadi, nego u nečijem sjećanju. To je razlika između ljudi koji prave karijeru – i ljudi koji prave trag.
Na fotografiji otkrivanja berlinskog medvjeda, Halil stoji sa strane, spuštenog pogleda, dok drugi poziraju. Kao čovjek koji zna da najveće pobjede nisu one koje objaviš – nego one koje sakriješ u sebi.
Halil Kuč je primjer da se veličina ne mjeri bukom, već tihim djelima koja ostaju u zajednici i u srcima ljudi.
