Da tragikomedija bude još veća, on je i putem vlastitog Twitter računa i putem službenog Twittera računa resora kojim upravlja istakao da se Zoran Milanović rijetko sastaje sa šefovima diplomatije drugih država. Time je, vjerovatno, htio reći da je ušao u krug odabranika, ozbiljnih diplomata. Ono čega se, valjda, nije sjetio jeste činjenica da se rijetko ko uopće želi sastati s bivšim šefom hrvatske Socijaldemokratske partije.
Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, bio je u službenoj posjeti Hrvatskoj. Reklo bi se očekivano. Nakon susreta s Miloradom Dodikom u Banjoj Luci u svojstvu šefa bh. diplomatije, poslije ćaskanja s radikalnom Željanom Zovko, red je došao i na sastanak s hrvatskim zvaničnicima.Nije trebalo dugo, tek prvi sastanak s kolegom Grlić-Radmanom da Konaković napravi prvi skandal. Živjeti u slobodi i dostojanstvu ciljevi su za koje se daje život, bez puno pitanja. Elmedin Konaković je svojim postupcima prilikom zvanične posjete Zagrebu dostojanstvo i slobodu države koju predstavlja bacio u blato i “simbolički” pao na koljena pognute glave pred ministrom vanjskih poslova Hrvatske.
Konaković je dostojanstvo, suverenitet i slobodu svoje države da odlučuje o svojim stvarima bez uplitanja izvana pogazio zarad ljubavi Dragana Čovića, za kojeg vjeruje da je jedini koji može sačuvati njegovu fotelju. Naime, obznanio je Konaković u Zagrebu da je tema razgovora bila i izmjena izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini. Najavio je da će Hrvatska i zvanično učestvovati u odlučivanju o izmjenama Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona, što je direktno miješanje u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine.Govorio je Konaković o “politici kompromisa”, rekao da bira “politiku dijaloga i razgovora”. Nesretni Konaković nije shvatio da politika dijaloga i razgovora ni u kojem slučaju ne smije podrazumijevati uplitanje strane države u unutrašnja pitanja države koju predstavlja jer to je direktni atak na suverenitet države. Da bude svima jasno da je Konaković Republici Hrvatskoj prepustio da uređuje unutrašnje stvari u Bosni i Hercegovini, potrudio se da dokaže sam Konaković rekavši da tokom sastanka nisu razgovarali o detaljima i da će s konkretnim rješenjima izaći do šestog mjeseca, kada je planirana zajednička sjednica.Nakon tog skandala uslijedio je još jedan, slikanje s putinofilom i negatorom Srebreničkog genocida, hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem, koji je Bosnu i Hercegovinu nazvao “Big shit”. Valjda će to neko Konakoviću prevesti, makar na rumunski. To što tokom slikanja nije bilo bh. zastave Konaković je pokušao opravdati riječima “da se prilikom susreta predsjednika Hrvatske sa ministrima vanjskih poslova ne postavljaju zastave zemalja iz kojih ministri dolaze”. No ako se već morao prilagoditi pravilima Pantovčaka, odlučio je dobrovoljno ispoštovati koalicionog partnera Milorada Dodika tako što je u Banjoj Luci prešutio isticanje zastave Bosne i Hercegovine u istoj ravni sa zastavom Rs-a.Da tragikomedija bude još veća, on je i putem vlastitog Twitter računa i putem službenog Twittera računa resora kojim upravlja istakao da se Zoran Milanović rijetko sastaje sa šefovima diplomatije drugih država. Time je, vjerovatno, htio reći da je ušao u krug odabranika, ozbiljnih diplomata. Ono čega se, valjda, nije sjetio jeste činjenica da se rijetko ko uopće želi sastati s bivšim šefom hrvatske Socijaldemokratske partije. Istim onim Zoranom Milanovićem kojeg veliki dio EU optužuje za rusofiliju, i to najžešću nakon one Dodikove i Vučićeve, dok, s druge strane, čelnik NiP-a optužuje, a koga bi drugog, SDA za privrženost Rusiji.Sumirajući posjetu Elmedina Konakovića Republici Hrvatskoj, moglo bi se reći da se našao ulozi Muje ili Sulje iz viceva koji je zahvalan što mu je ukazana “čast” da se uopće sastane s jednim predsjednikom države članice EU. Uzmemo li u obzir da su se Konaković i Milanović rukovali tokom susreta, morat će nam MVP dati odgovor na pitanje da li je oprao ruke sapunom prije rukovanja ili je odmah prešao na parfem.
Izvor: stav.ba
