Ko je taj ko može odgoditi ovu riječ: ”A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima: ‘Oni će biti, doista, potpomognuti i vojska Naša će zacijelo pobijediti!'” (Es-Saffat, 171.-173.) Kada osjetiš da su svi izlazi i sva vrata zatvorena, Allahova dobrota će doprijeti do tebe kroz nemogući izlaz.”
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Rečeno je pobožnom čovjeku: ”Oduljilo se ovo vrijeme zuluma.”
Odgovorio je: ”To znači da se život zulumćara skratio.”
Rekli su: ”Kako je samo ovo iskušenje okrutno!”
Odgovorio je: ”Kako je samo velika nagrada za strpljive.”
Rekli su: ”Bogami, nada je skoro nestala.”
Odgovorio je: ”To je znak da je olakšanje blizu.”
Rekli su: “Čudno je ovo. Kad god ti nešto kažemo, ti nama odgovaraš suprotno.”
Pobožnjak je rekao: ”Tako me je naučio Kur’an. Allah, dželle šanuhu, rekao je u Kur’anu: ”On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu i rasprostire blagoslov Svoj.” (Eš-Šura, 28.)
Ljudski život se može promijeniti u jednom trenu, zemljotresom, ratom, telefonskim pozivom, rezultatom ljekarskog nalaza, itd.
Dovoljan je jedan trenutak, pa da se sve oko nas okrene, bez obzira na naše planove i želje. Kada nas snađu nedaće, cijeli svijet postaje malen u našim očima i sve naše želje postaju trivijalne pred blagodati zdravlja i sigurnosti. I najmanja nedaća je poruka koja čovjeku govori: ”Kako si samo slab!”
Život nam svaki dan govori da ne postoji nikakva garancija osim naše veze sa našim Gospodarom. Ni naša snaga, ni naše znanje, ni naš imetak neće nam koristiti ni u jednom od spomenutih i nespomenutih trenutaka.
U svakom trenutku našeg života potreban nam je Allah, Kojem ćemo se vratiti htjeli to ili ne htjeli, i Melek smrti neće tražiti dozvolu da nam uzme dušu.
Svi ćemo otići Allahu nakon što umremo, ali sretan je onaj koji ide Allahu u toku svog života. Takvi umiru sa osmijehom, kao šehidi Gaze, zato što ih meleki na samrti obraduju nagradom koju im je Allah pripremio u Džennetu kakvo oko nije vidjelo, ni uho čulo, i kakvu ljudski um ne može ni zamisliti, i zato što Allah odabire šehide.
Prenosi se da je Hasan el-Basri rekao: ”Jedan od znakova približavanja Sudnjeg dana je da će smrt dolaziti i birati ljude među vama, kao što vi birate hurme iz tanjira.” (Ibn Ebi Šejbe, El-Musannef)
Uvijek imajmo na umu da nam Allah daje dobro odakle ga očekujemo i odakle ga ne očekujemo, ali nam mnogo puta dođe dobro s one strane koja nam se uopće nije sviđala i koju smo prezirali.
Zato se istinski pouzdajmo u Allaha i ne dozvolimo očaju da nas savlada, bez obzira na stanje i okolnosti u kojima živimo, kao što je rekao šejh Muhamed el-Gazali: ”Da li vas je obuzeo očaj? Ako jeste, recite mi ko je taj ko može promijeniti ovu Knjigu u kojoj je Allah objavio: ”Allah je zapisao: ‘Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!’ – Allah je, zaista, moćan i silan.” (El-Mudžadila, 21.)
Ko je taj ko može oduzeti ovo nasljedstvo: ”A potlačenom narodu dadosmo u naslijeđe istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili.” (El-A’raf, 137.)
Ko je taj ko može odgoditi ovu riječ: ”A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima: ‘Oni će biti, doista, potpomognuti i vojska Naša će zacijelo pobijediti!’” (Es-Saffat, 171.-173.) Kada osjetiš da su svi izlazi i sva vrata zatvorena, Allahova dobrota će doprijeti do tebe kroz nemogući izlaz.”
I uzmi pouku iz sljedećih događaja iz sire Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi bio siguran da je sretan kraj za vjernike, na ovome i na budućem svijetu.
Naime, druge godine po Hidžri desila se Bitka na Bedru. Udaljenost između Bedra i Medine je 118 km, rekli bismo: mala opasnost (jer bitka nije bila ni planirana i jer se odigrala daleko od Medine) sa veličanstvenom pobjedom.
Treće godine po Hidžri bila je Bitka na Uhudu, na udaljenosti od svega 5 km od Medine – velika opasnost sa znatnim ljudskim gubicima.
Pete godine po Hidžri, desila se Bitka na Hendeku ili bitka ”El-Ahzab”, na udaljenosti od nula kilometara – neposredna opasnost sa zastrašujućom opsadom koja je trajala danima i prijetila da uništi islam i muslimane sa lica zemlje.
A onda se stvar preokrenula i sve neprijateljske (kurejšijske) prijetnje su uklonjene.
Samo godinu dana kasnije (šeste godine po Hidžri) potpisano je primirje na Hudejbiji koje je, samo po sebi, bilo čista pobjeda, jer je time daleko nadmoćniji neprijatelj priznao mladu islamsku državu koja se rađala u Medini.
Nekoliko mjeseci nakon Hudejbije, desilo se osvajanje Hajbera, a samo godinu dana nakon toga, muslimani, na čelu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ponosno su ušli u Mekku kao njezini oslobodioci.
Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ”I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.” (Ali Imran, 137.)
izvor: akos
