Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Priča kaže: ”Nakon što je mesar završio oštrenje svoga noža, ušao je usred tora u kojem se nalazilo stado ovaca. Ovce su, na osnovu svog urođenog osjećaja i instinkta, shvatile da im neminovno dolazi smrt i da je ne mogu izbjeći.Izbor je pao na jednog ovna kojeg je mesar zgrabio za rogove i izvukao izvan tora želeći ga zaklati. Međutim, ovan je bio mlad i snažne građe, ignorirao je prvu i jedinu zapovijed pravilnika stada, koja je glasila: ”Kad mesarov odabir padne na tebe, ne opiri se, jer to ti neće pomoći, a mesara će naljutiti, pa ćeš ugroziti i svoj život i život cijelog stada.”Ovan je sâm sebi govorio: ”Ova zapovijed je nevažeća, a pravilnik je glup. Ako mi u ovoj situaciji neće pomoći moj otpor mesaru, mislim da mi neće ni štetiti.”Nakon toga ovan se podigao na noge i iznenadivši mesara uspio je pobjeći iz njegovih ruku i ući u sredinu stada, izbjegavši tako smrt koja ga je čekala.No, mesar se nije puno brinuo zbog onoga što se dogodilo, jer je tor bio prepun ovaca. Ubrzo je uhvatio drugu ovcu i, vukući je za noge, izvukao ju je van tora. Ta druga ovca bila je mirna i potpuno predana. Prije klanja nije pokazala nikakav znak otpora, osim što je pustila tužni glas kojim se oprostila od ostatka stada.Ovce su tako ostale u toru čekajući smrt, jedna za drugom, dok je mladi ovan razmišljao o izlasku iz tora smrti i izlasku cijelog stada sa njim.Ovce su posmatrale mladog ovna kako rogovima pokušava srušiti drvenu ogradu kojom je bio ograđen tor, čudeći se njegovoj ludoj hrabrosti i nesmotrenosti. Iako drvena ograda nije bila jaka, mesar je znao da su ovce kukavice i da neće ni pokušati pobjeći.Mladi ovan uspio je slomiti ogradu i pozvao je svoje drugove da pobjegnu zajedno sa njim. Međutim, umjesto da ga poslušaju, sve ovce su ga psovale i proklinjale, drhteći od straha da će mesar otkriti šta se dogodilo. Zatim se cijelo stado okupilo i razgovarali su jedni s drugima o onome što je predložio mladi ovan, te o izlasku iz tora i spašavanju života od mesarskog noža. Na kraju su donijeli jednoglasnu razočaravajuću, ali za mladog i hrabrog ovna, ne i iznenađujuću odluku.I sljedećeg jutra mesar je došao u tor da dovrši svoj posao. Bio je iznenađen kada je vidio da je ograda od tora slomljena, a stado je bilo unutra, ni jedna ovca nije pobjegla.Kad je ušao u tor dočekalo ga je još jedno iznenađenje, nasred tora ugledao je mrtvog mladog ovna koji mu je prethodni dan pobjegao iz ruku. Tijelo mu je bilo svo izranjavano i isprobadano rogovima drugih ovnova.Ovce su s ponosom gledale na ono što su učinile mladom ovnu ”ekstremisti”, koji je pokušao pokvariti odnos između njih i mesara te izložiti njihove živote opasnosti.Mesar je bio presretan. Njegova sreća nije se mogla opisati, te se sa posebnim ushićenjem i zadovoljstvom obratio ovcama riječima divljenja i pohvale.Rekao im je: ”Poštovano stado ovaca! Koliko sam samo ponosan na vas i koliko se samo poveća moje poštovanje prema vama kad god imam posla sa vama. Lijepe moje ovce, imam dobre vijesti za vas koje će vas sve obradovati.Odlučio sam da vam se zahvalim na vašoj iskrenoj saradnji, i počevši od ovog jutra, ni jednu ovcu više neću na silu vući u klaonicu kao što sam to do sada činio.Otkrio sam da sam bio grub prema vama, a to vrijeđa vaše dostojanstvo.Drage moje ovce, sve što od sada morate učiniti jeste da pogledate u nož obješen na vratima klaonice. To je znak da vas čekam u klaonici i da trebate doći jedna po jedna, da biste izbjegli bespotrebnu gužvu.I za kraj, podsjećam vas još jednom na zapovijed (pravilo) iz važećeg pravilnika: ”Ne pružajte otpor!”Ovu hikaju završit ćemo poznatom i nadasve poučnom Platonovom izrekom: ”Kada bi, umjesto kiše, s neba padala sloboda, vidio bi kako neki robovi nose kišobrane.”
izvor: saff
