Retorika odmazde: Kada riječi postanu oružje
„Za svaku srušenu zgradu u Izraelu, srušićemo 100 u Teheranu.“
Ova rečenica, izgovorena od strane izraelskog ministra infrastrukture Eli Cohena, nije samo diplomatska prijetnja — to je poruka koja odzvanja kroz historiju, podsjećajući nas da riječi, kada dolaze iz usta moćnih, mogu biti jednako razorne kao i oružje koje najavljuju A.
Za nas s Balkana, ova izjava nije nova. Ona je gotovo preslikana iz jula 1995. godine, kada je tadašnji poslanik u Skupštini Srbije, Aleksandar Vučić, rekao: „Ubite jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana.“ Te riječi nisu ostale samo na papiru — one su bile ideološka podloga za zločine koji su uslijedili, uključujući genocid u Srebrenici B.
Upravo zato ova izjava izraelskog ministra ne može biti posmatrana izolovano. Ona je simptom šire bolesti — normalizacije kolektivne kazne, dehumanizacije neprijatelja i opravdavanja nasilja kao političkog alata. Kada jedan ministar prijeti rušenjem stotinu zgrada za svaku pogođenu, on ne govori o vojnim ciljevima. On govori o logici odmazde, o filozofiji u kojoj civilne žrtve postaju kolateralna šteta u igri moći.
Za Bošnjake, koji su preživjeli najgori zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ovakve izjave nisu samo uznemirujuće — one su retraumatizirajuće. One bude sjećanja na dane kada su slične riječi prethodile masovnim grobnicama, logorima i tišini međunarodne zajednice.
I dok svijet danas gleda na Bliski istok s podijeljenim simpatijama, važno je podsjetiti da nijedna strana ne smije imati monopol na patnju, niti pravo da se osvetom brani od pravde. Jer kada se zločin pokušava opravdati drugim zločinom, gubi se ono što nas čini ljudima.
Ova kolumna nije poziv na stranu, već na savjest. Na prepoznavanje obrazaca koji su već jednom doveli do tragedije. Na odgovornost riječi koje oblikuju stvarnost. I na solidarnost s onima koji su, bez obzira na naciju, vjeru ili zastavu, uvijek prvi na udaru — civili.
Ako smo išta naučili iz prošlosti, onda je to da ćutanje pred ovakvom retorikom nije neutralnost. To je saučesništvo.













