Bliski istok ulazi u novu fazu opasnog nadmetanja. Izraelski napad na sirijsku vojnu bazu Abu al-Duhur, nedaleko od Alepa i u blizini područja u kojem Turska širi svoje vojno prisustvo, otvorio je pitanje koje je do prije nekoliko mjeseci djelovalo gotovo nezamislivo: mogu li Izrael i Turska ući u direktan vojni sukob na teritoriji Sirije?
Izrael je 18. avgusta izveo napade na vojni aerodrom Abu al-Duhur u sjeverozapadnoj Siriji. Izraelska strana tvrdi da je razlog bio strah da bi Turska mogla rasporediti svoje snage na toj lokaciji i pomoći u obnovi sirijskih vojnih kapaciteta. Izrael takvo jačanje Turske u Siriji vidi kao potencijalnu prijetnju vlastitoj sigurnosti. (Reuters)
Međutim, Ankara je napad doživjela kao mnogo više od izraelske operacije protiv sirijske vojne infrastrukture.
Turska je oštro osudila izraelski napad i odbacila tvrdnje da priprema vojno raspoređivanje koje bi predstavljalo prijetnju Izraelu. Ankara je poručila da Izrael mora prekinuti, kako je navedeno, „nepromišljene“ napade na Siriju i ponovila da podržava teritorijalni integritet i stabilnost te zemlje. (Reuters)
Da li Izrael testira Tursku?
Upravo je to jedno od ključnih pitanja koje se sada postavlja.
Izrael je posljednjim napadom poslao poruku da neće dozvoliti da se u Siriji pojavi vojna struktura za koju procijeni da bi mogla promijeniti odnos snaga u njegovom neposrednom okruženju.
Ali izbor trenutka i lokacije napada posebno su značajni.
Turska je posljednjih mjeseci postala jedan od najvažnijih spoljnopolitičkih i sigurnosnih partnera nove sirijske vlasti. Ankara pomaže obnovu sirijskih institucija i vojne infrastrukture, dok Izrael pokušava zadržati slobodu djelovanja unutar Sirije i spriječiti pojavu novih prijetnji duž svojih granica.
Zbog toga se sukob interesa više ne odvija samo između Izraela i Sirije. Sve više poprima oblik izraelsko-turskog strateškog nadmetanja oko toga ko će imati veći uticaj u post-Asadovoj Siriji.
Pojedini analitičari napad zato tumače kao svojevrsno upozorenje Ankari – poruku da Izrael neće prihvatiti neograničeno širenje turskog vojnog prisustva u Siriji. (South China Morning Post)
Opasnost od direktnog sukoba
Ipak, trenutno nema pokazatelja da Ankara želi otvoreni rat sa Izraelom.
Problem je u tome što se dvije države sve češće nalaze u istom prostoru, sa različitim interesima i vojnim kapacitetima.
Upravo zbog toga je incident oko Abu al-Duhura izazvao posebnu zabrinutost u Washingtonu.
Američki specijalni izaslanik za Siriju Tom Barrack izjavio je da SAD radi na uspostavljanju mehanizma za sprečavanje sukoba između Izraela, Turske i Sirije. Prema njegovim riječima, Turska nije bila unaprijed obaviještena o izraelskom napadu i postojala je mogućnost da Ankara na njega vojno odgovori. (Reuters)
To je možda i najvažniji detalj cijele krize.
Washington ne govori samo o političkim nesuglasicama, već o potrebi da se spriječi mogućnost direktnog vojnog incidenta između dvije države koje su članice NATO-a ili blisko povezane sa američkim sigurnosnim sistemom.
Reakcije u regionu
Damask je izraelski napad ocijenio kao kršenje sirijskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Ankara je stala uz novu sirijsku vlast i jasno pokazala da neće posmatrati ravnodušno izraelske operacije koje zadiru u područja u kojima Turska pokušava izgraditi svoj uticaj.
Istovremeno, u regionalnim analizama sve se češće govori o formiranju novih blokova na Bliskom istoku. Turska je nedavno sa Saudijskom Arabijom i Pakistanom ušla u novi sigurnosni okvir, što dodatno mijenja stratešku računicu u regionu. (Arab Center Washington DC)
Zbog toga se izraelsko-tursko pitanje više ne može posmatrati izolovano od šireg regionalnog preslagivanja.
A šta rade Amerikanci?
Sjedinjene Američke Države sada imaju izuzetno težak zadatak.
Washington istovremeno želi zadržati snažne odnose sa Izraelom, ali i spriječiti ozbiljan sukob sa Turskom, članicom NATO-a i važnim američkim partnerom u Siriji.
Posebno je neugodno za Washington to što je američki izaslanik Barrack javno rekao da Izrael nije prethodno obavijestio SAD o napadu, dok izraelska strana tvrdi suprotno. (Al Jazeera)
Ta razlika u stavovima pokazuje koliko je situacija osjetljiva.
Amerikanci sada pokušavaju uspostaviti komunikacione kanale kako bi spriječili da izraelski i turski avioni, dronovi ili snage na terenu dođu u situaciju u kojoj bi jedan pogrešan potez mogao izazvati mnogo širi sukob.
Novi front na Bliskom istoku?
Za sada bi bilo pretjerano govoriti o početku izraelsko-turskog rata.
Ali bi bilo jednako pogrešno ignorisati ono što se događa.
Izrael želi zadržati slobodu djelovanja u Siriji i spriječiti pojavu novih vojnih prijetnji. Turska, s druge strane, želi da Sirija ostane stabilna država pod snažnim uticajem Ankare i protivi se izraelskom jednostranom djelovanju na sirijskoj teritoriji.
Zato napad na Abu al-Duhur može biti shvaćen na dva načina: kao izraelska preventivna operacija protiv potencijalne buduće prijetnje, ali i kao direktno testiranje koliko je Turska spremna da vojno zaštiti svoje interese u Siriji.
Najveća opasnost nije nužno planirani rat.
Najveća opasnost je incident koji niko nije planirao.
Ako se izraelske i turske snage nastave približavati na prostoru Sirije, mogućnost pogrešne procjene, slučajnog udara ili direktnog vojnog odgovora raste. Upravo zato Washington sada pokušava napraviti „sigurnosnu mrežu“ između tri aktera – Izraela, Turske i Sirije.
Bliski istok tako ulazi u novu fazu u kojoj se više ne postavlja samo pitanje ko će kontrolisati Siriju nakon Asada.
Postavlja se pitanje ko će određivati pravila igre u novom Bliskom istoku – Izrael, Turska, Iran, arapske države ili Sjedinjene Američke Države.
