Rezolucija Skupštine Crne Gore, kojom se osuđuje genocid u Srebrenici i zabranjuje njegovo negiranje, veliki je korak ka prihvatanju istine o događajima iz 90-ih godina, što je temelj za nastavak uspostavljanja povjerenja i izgradnje boljih odnosa među državama i narodima na Balkanu.

Navodi ovo u svojoj reakciji predsjednik SDA Bakir Izetbegović. 

On dodaje da “nervozne reakcije koje dolaze iz Srbije pokazuju, nažalost, da na toj strani još nema spremnosti za takvu vrstu suočavanja sa istinom”. 

– Tome najbolje svjedoči reakcija predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji Crnoj Gori prigovara što se „miješa u pitanje Srebrenice“ i pita se „kakve veze ima Srebrenica sa Crnom Gorom“, navodi Izetbegović i dodaje:

– Crnogorci i Crna Gora, kao i svi narodi i države koji pripadaju civiliziranom i demokratskom svijetu, svakako se trebaju „miješati u pitanje Srebrenice“. Bilo koji zločin počinjen nad nedužnim ljudima, a naročito genocid, tiče se svakog pravednog i istinoljubivog čovjeka na svijetu, svakog naroda i svake države. Tome svjedoče brojne rezolucije diljem svijeta, od Amerike i Australije, do Azije i Evrope, kojima je osuđen genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.

Izetbegović smatra da posebno Crna Gora ima šta da kaže o genocidu koji je počinjen u Srebrenici, jer je politikom Miloševićevog režima bila uvučena u agresiju na Bosnu i Hercegovinu i zlo koje je počinjeno diljem Balkana. 

– Crnogorci u Skupštini Crne Gore, sa srebreničkim cvijetom na reveru,  pokazali su da u njima živi hrabrost i istinoljubivost, koju oni jednom rječju zovu – čojstvom. To čojstvo znači osvrnuti se za sobom, pogledati se u ogledalo i priznati da si napravio grešku i grijeh. Crnogorci su ovakvim odnosom, poput najvećih evropskih naroda, pokazali da su spremni da odbace historijske zablude i da na temeljima istine – ma koliko ona nekad gorka bila – grade buduće odnose sa svojim okruženjem, navodi Izetbegović. 

On kaže da je prije par godina izgledalo da će i Srbija predvođena Vučićem imati snage da se suoči sa prošlošću.

– Nažalost, to se nije desilo i  vjerovatno se neće ni desiti. Vučić se vraća samozavaravanju u kom bilo koji Srbin i Srbija nikad ne mogu biti krivi i odgovorni za počinjeno zlo. A krivi su. To neopozivo svjedoči historija, presude Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde. Pred oba suda pravosnažno je presuđeno da je u Srebrenici počinjen genocid. Pred Haškim tribunalom presuđeno je većini srpskog vojnog i političkog rukovodstva, a pred Međunarodnim sudom pravde Srbija je, kao prva država na svijetu, zbog nesprečavanja, proglašena krivom za kršenje Konvencije o genocidu UN-a, kaže predsjednik SDA i zaključuje:

– Iako su međunarodni sudovi utvrdili krivicu pojedinaca i odgovornost sistema oličenog u Miloševićevom i Karadžićevom režimu, Vučić već godinama uporno krivicu želi ostaviti na teret kompletnog srpskog naroda, čime očito želi amnestirati zločince iz tog naroda i sistem koji ih je proizveo. To je pitanje na koje će Srbi i Srbija sami sebi morati dati odgovor. Pri tome, morali bi imati na umu da su bježanje od suočavanja sa istinom, nove-stare zablude oličene u tzv. „srpskom svetu“ kao zamjeni za „Veliku Srbiju“, priprema za nove paternalizme, za tihe agresije i pokušaje dominacije, koji nikome ništa dobro neće donijeti.