Udar na Iran – između politike i međunarodnog prava
Novi napad na Iran otvara niz pitanja o budućnosti međunarodnog poretka i ulozi globalnih institucija. Iako je jasno da je riječ o kršenju međunarodnog prava, jednako je nesporno da je i Iran u više navrata ignorisao međunarodne norme – od nuklearnog programa do podrške militantnim grupama poput Hezbollaha, Hamasa i Huta. Time se svijet dovodi u opasnu tačku u kojoj međunarodne organizacije, prije svega UN, gube kredibilitet i sposobnost da osiguraju predvidivost ponašanja velikih sila.
📌 Geopolitički ciljevi
Napad se može posmatrati kao pokušaj da se režimu u Teheranu „pošalje poruka“. Javno deklarisani ciljevi SAD-a i Izraela – uništenje nuklearnog programa i smjena režima – teško su ostvarivi bez kopnene invazije. No, Iran je ogromna, planinska zemlja s duboko ukorijenjenom vojnom i političkom strukturom, što kopnenu operaciju čini gotovo nemogućom. Stoga je realnije da se radi o ograničenom udaru sa simboličnim efektom, ali s vrlo konkretnim posljedicama po tržište nafte.
📌 Nejasan status nuklearnog programa
Prema procjenama IAEA-e, Iran posjeduje kapacitet obogaćivanja urana do 60 posto, što ga stavlja na prag nuklearnog oružja. Ipak, javnost nema jasnu sliku o tome koliko je program zaista napredovao, niti kakav je bio učinak prošlogodišnjeg američkog udara. Tvrdnje da je program „potpuno uništen“ pokazale su se neutemeljenim – ili Iran nikada nije izgubio kapacitete, ili ih je vrlo brzo obnovio.
📌 Politička dimenzija
Sve ukazuje da je prošlogodišnji napad imao prvenstveno političku svrhu – smirivanje unutrašnje javnosti u SAD-u i jačanje povjerenja glavnog saveznika na Bliskom istoku, Izraela. Današnji udar nastavlja tu logiku: demonstracija sile, ali bez realne strategije za dugoročno rješenje.
📌 Institucionalna kriza
Posebno zabrinjava činjenica da američki predsjednik otvoreno zanemaruje UN i gradi paralelnu platformu – tzv. Vijeće za mir. Time se ne samo potkopava međunarodno pravo, nego se stvara presedan u kojem velike sile same definišu pravila igre.
Ovaj udar na Iran nije početak velikog rata, ali jeste simptom duboke krize međunarodnog sistema. Svijet ulazi u fazu u kojoj predvidivost nestaje, a sile se sve više oslanjaju na unilateralne poteze. To je trenutak koji može dugoročno oblikovati globalnu sigurnost – i to na način koji nikome ne ide u prilog.
