Čovjek kojeg je Allah zavolio Pomisao na lik hafiza Ismeta Spahića budi toplinu, mir i bratsku ljubav. Naibu-reis Spahić važi za jednog od najvažnijih ličnosti u savremenoj Islamskoj zajednici. Po svomu djelovanju i funkciji istako se na sami vrh uticajnih Bošnjaka. Ipak, nakon što je ‘otišao’ u penziju ‘utihnula’ je njegova društvena važnost i rijetko se pojavljuje. U pozadini, hafiz Ismet još radi, pred njim još uvijek uče hafizi, živi i djeluje. Očigledno da naš dragi Naibu-reis ne boluje od viška važnosti, ne nameće se među hodžama sa svojim stavovima, na nameće se svojom važnošću, i ničim ne remeti rad onih koji su naslijedili njegovu funkciju. On ne uzima prvo mjesto u safu, on ne sjedi u pročelju i ne uzima ahmediju da bude viđen.Stara mudrost s dalekog istoka kaže:” Teško je biti car, ali još teže ne biti car nakon toga.” Ova mudrost ne važi za plemenitog hafiza Spahića. On je pored sve svoje lične žrtve koju je poklonio domovini Bosni, pored sve svoje izuzetnosti i veličine ostao skroman čovjek. Nenametljiv. Nažalost, naše društvo pa i mi hodže također, nekad obolimo od viška važnosti. Naši društveni funkcioneri, uglednici, šejhovi, i muderisi se nekada ne mogu nositi sa činjenicom da su svi ljudi prolazni, da postoji smjena generacija, da postoje i učeniji od učenih, važniji od važnih, i pametniji od pametnih. Poslanik Muhammed alejhisselam je rekao kada Allah zavoli nekog čovjeka dadne mu da dugo živi i čini dobro, i dadne da ga ljudi zavole. A naš veliki prijatelj i živi učitelj naibu-reis hafiz Ismet Spahić je živi primjer ovoga hadisa. Allah se smilovao šejhu Ismetu Spahiću, podario dug život u dobrom djelu, a kada dođe čas povratka Allah podario našem učitelju Hafizu Ismetu da bude prihvaćen kod Allaha kao voljeni rob Božji.
Poznata je njegova izjava za vrijeme agresije na Bosnu i hercegovine:
-Ovo je govor hafiza Ismeta ef. Spahića 1993. god. a nekoliko mjeseci prije toga srpska granata je ubila njegove tri kćerke i unučicu
Preuzeto sa facebook Omer Bušatlić
