Par slika iz današnjeg srpskog sveta

Gostujući u medijskoj septičkoj jami znanoj kao Ćirilica, Milomira Marića, komandant jedinice “Vukovi sa Drine“, Milan Jolović Legenda, čiji vojnici su među prvima ušli u Srebrenicu nakon čega je počinjen genocid, između ostalog lakonski je kazao da se, na kraju eto, desilo to što se desilo.

Ovaj, najnoviji eufemizam za genocid, kojim se koriste ljudi koji su u najmanju ruku namirisali krv nevino ubijenih Srebreničana, zapravo predstavlja paradigmu države Srbije u ovom momentu.

A ta paradigma kaže da joj istinski nema spasa!

Srbiji, ne istini. Istina će uvijek naći put do ljudi, do svakog pojedinca koji ima otvoreno srce da je prizna. Ali u Srbiji ovako ustrojenoj u kojoj se narod dopinguje ratnim zločincima, koji od ranog jutra nešto smatraju po televizijama sa državnim frekvencijama, slabo kad će istina nadoći.

Znate, ima onaj momenat kad treba reći DOSTA je i kad se treba pobuniti. Taj momenat definiše ljudskost i makar malo nas mentalno spašava.

Ima heroja, tu oko nas koji su u ovakvom vremenu ustali i kazali: dosta je zlu i tiraniji zločinaca.

Svi ste vjerovano vidjeli onaj nesretni štand u Beogradu na kome ratni zločinac Dragan Vasiljković aka Kapetan Dragan, potpuno legalno, mirno i opušteno skuplja potpise za puštanje iz zatvora Zvezdana Jovanovića,nečovjeka koji je ubio premijera Zorana Đinđića. I kao da to samo po sebi nije dovoljno opskurno i nastrano, kao da nije dovoljno strašno što ljudi hladno prolaze pored ovog užasa, dešava se nešto za stepenicu iznad ili ispod – shvatite to kako hoćete.

Štandu sa ratnozločiočinačkom ponudom prišao je Đorđo Žujović, Čovjek koji je pokušao onemogućiti rad ovih nakarada i šta se desilo? Policija ga je uhapsila. Nije uhapsila zločinca Dragana Vasiljkovića, nego čovjeka koji pokazuje da zločincu tu nije mjesto. Dakle, svako onaj ko stane na put ratnim zločincima, a oni su svugdje oko nas – biće uhapšen. Kratko i jasno!

Kad kažem, zločinci svugdje oko nas – osuđeni i neosuđeni – pogriješih. Nisu baš svugdje. Nisu skriveni u nekim predgrađima kao onomad Mladić i Karadžić, ne nego sve u 16 smatraju po državnim televizijama, druže se sa ideolozima zla i srpskog sveta i tako umotvorinama svojih druženja daju svijetu nove skaredne ideje. Tu su Šljivančanin, i Đukić, tu je Šešelj, tu je Kapetan Dragan, tu su svi oni pobočni od Lazarevića i inih, koji uređuju javno mnijenje. Tu je SPC kao motorna snaga, koja udara vrhovni muhur na misao i daje legitimitet ovom zlu u srpskom svetu.

A sve uvijek jednako i isto. Ili “desilo se to što se desilo“, kako reče narečeni Jolović, nadimka Legenda, koji tepa genocidu.

“Osveta Turcima“ i genocid kao rješenje

Pročitah tekst Dinka Gruhonjića u kome između ostalog kaže:

“Da nije u pitanju bila Srebrenica, da je u pitanju bio neki značajno veći grad, i tada bi Mladić Ratko naređivao da se strijelja koliko god dana je potrebno, kako bi ‘Srbima vratio Srebrenicu’ i ‘osvetio se Turcima’“.

I ta “osveta Turcima“, taj “herojski hod đenerala Mladića“ po kostima ubijene djece i danas je ideološki živ, rekao bih življi nego ikada. I on je sadržan i u hapšenju Čovjeka Žujovića, koji brani ono nešto malo obraza i Srbima, i sebi, i zemlji.

Ta “osveta Turcima“ je sav sadržajni skup, preciznije nadskup ludila u kome ratni zločinci i ideolozi zla naprđuju silujući povijest i činjenice kod ratnog huškača Milomira Marića. 

Ta “osveta Turcima“, stoji jasno i glasno u potkontekstu u kome Jolović, a Legenda govori kako je poslije ulaska srpskih trupa u Srebrenicu  “desilo to što se desilo“. Eto, pobismo 8372 čovjeka i desilo se malo to što se desilo?!

Na koncu, ta “osveta Turcima“ sadržana je u Banjaluci u svakoj sekundi skupa tzv. opozicije koja – ta i takva, a vječno četnička – treba izaći na megdan Dodiku. Tamo iz usta zapjenjenih opozicionara izviru dahije i kadije, Turci i age, tamo je inokosno postavljeno kao dio epopejičnih laži tamo se u 21, vijeku stvara mržnja na kilotone za sve nesrbe.

Pa onda gledam onu fotografiju 5. oktobra prije 21 godinu. Gdje su svi ti ljudi što su rušili Miloševića i ratni sistem,  koji je na kraju porazio baš Srbe:

Trećina pod zemljom, trećina iz zemlje, trećina u Vučićevom SNS-u, i mi sa njima na bijelome hljebu.

A makar 50% njih sa fotografije danas žaluje što Kosovo nije srpsko i što nismo u tješnjem odnosu sa Ruskom Federacijom, dodade moja prijateljica.

Eto cijele istine!

Šta se to desilo sa Srbijom za ove dvije decenije?

Desilo se to što se desilo, što reče Jolović, Mladićev intimus u “Ćirilici“. E da, desilo se to što se desilo!

izvor: Autonomija.info