Bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić oglasio se povodom sahrane pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, koji je ispraćen uz visoke državne i crkvene počasti. Cerić je potez Srpske pravoslavne crkve ocijenio kao moralni poraz i propust da se jasno stane uz žrtve genocida i drugih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
U komentaru pod naslovom „Kad Crkva ne stane pred žrtvu, nego uz ratnog zločinca“, Cerić navodi da nije iznenađen odlukom da Srpska pravoslavna crkva služi opijelo Mladiću, ali da je zbog toga duboko razočaran.
Posebno je istakao ulogu patrijarha Porfirija, od kojeg je, kako navodi, očekivao „duhovnu snagu, hrišćansku savjest i moralnu odgovornost“ da spriječi ono što smatra teškom stigmom za Crkvu i srpski pravoslavni narod.
Cerić naglašava da niko ne osporava porodici pravo da sahrani svog umrlog niti svećeniku pravo da se moli za grešnika.
Ali, kako ističe, postoji velika razlika između molitve za mrtvog čovjeka i javnog institucionalnog veličanja pravosnažno osuđenog ratnog zločinca.
„Vjera ne zatvara vrata pokajanja nijednom čovjeku. Ali jedno je tiha molitva za mrtvoga, a sasvim drugo je javno i institucionalno uzdizanje presuđenog ratnog zločinca kao ‘generala’, ‘pravoslavnog hrišćanina’ i ‘vojnika srpskog’, uz državne zastave, vojnu simboliku i najviše vojne počasti“, navodi Cerić.
„GDJE JE U SVEMU TOME SREBRENICA?“
Bivši reis posebno problematizira odnos prema žrtvama.
Postavlja pitanje gdje se u cijeloj ceremoniji i porukama Srpske pravoslavne crkve govori o Srebrenici, o više od 8.000 ubijenih Bošnjaka, o žrtvama opsade Sarajeva, prognanima, zatočenima i svim drugim civilnim žrtvama rata.
„Gdje je hrišćansko suosjećanje s majkama koje još traže kosti svoje djece? Nema ih“, navodi Cerić.
Prema njegovim riječima, problem nije u tome što se Crkva moli za pokojnika, već u tome što se, kako tvrdi, u javnom prostoru izostavlja jasno suočavanje s njegovim zločinima i patnjama žrtava.
Cerić upozorava da takav odnos može dodatno produbiti rane umjesto da doprinese pomirenju.
„Kada Crkva tako govori, ona ne liječi narod. Ona mu produbljuje ranu. Ne oslobađa ga tereta prošlosti. Ona ga vezuje za taj teret“, napisao je.
„MLADIĆ NIJE MJERA NI SRPSTVA NI PRAVOSLAVLJA“
Cerić smatra da je patrijarh Porfirije imao priliku poslati drugačiju poruku – da svako ima pravo na grob i molitvu, ali da nijedan ratni zločinac ne smije biti glorificiran.
Takva poruka, prema njegovom mišljenju, bila bi znak hrišćanske odgovornosti i doprinijela bi procesu suočavanja s prošlošću.
Umjesto toga, Cerić tvrdi da je propuštena prilika da se napravi jasna razlika između vjerskog obreda i nacionalnog veličanja.
„Ne treba srpski narod nositi kolektivnu krivnju za Mladićeve zločine. Ali njegovi crkveni, politički i vojni prvaci preuzimaju punu odgovornost kada od pojedinačno i sudski utvrđene krivnje svjesno prave kolektivni simbol ponosa“, poručuje Cerić.
Na kraju komentara bivši reis upućuje direktnu poruku patrijarhu Porfiriju.
„Još nije kasno da se napravi jasna razlika između molitve za dušu jednoga grešnika i institucionalnog slavljenja presuđenog ratnog zločinca“, navodi Cerić.
Njegova završna poruka je jasna:
„Presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić nije mjera ni srpstva ni pravoslavlja. Genocid nije junaštvo. Zločin nije patriotizam.“
Cerić zaključuje da sahrana Ratka Mladića, ukoliko se vjerski obred i državne počasti povežu s njegovim nacionalnim veličanjem, neće ostati samo događaj vezan za jednog čovjeka, već će predstavljati i test odnosa institucija prema istini, žrtvama i procesu pomirenja u Bosni i Hercegovini.
„Ostat će kao grešna opomena vijeke vjekova“, zaključuje Mustafa Cerić.
