Lider LSV, za Danas o tome šta ga je nakon Vučićeve prozivke da neutemeljeno govori o grobnicama po Srbiji odvelo na Vidovdan na Kosovo i direktno do kabineta Aljbina Kurtija

Nekoliko dana prije nego što je otputovao na Kosovo, na Vidovdan, 28. jula, lidera LSV-a Nenada Čanka je Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, vidno uzrujan, pomenuo odmah nakon prvog susreta sa Aljbinom Kurtijem u Briselu.

Uvjeravajući novinare i javnost o tome koliko premijer Kosova nema argumente za ono što je izneo tokom razgovora u vezi sa neotkrivenim grobnicama sa tijelima kosovskih Albanaca, civila, Vučić je rekao da se Kurti pozivao na izjave Nenada Čanka o tome, pri čemu je predsjednik Srbije htio da poentira ukazujući na navodnu netačnost, neutemeljenost i neozbiljnost izjava lidera LSV.

Nenad Čanak, u razgovoru za Danas, kaže da od 2004. godine često spominje sastanak nekadašnjeg DOS-a na kojem je bivši ministar policije Dušan Mihajlović iznio podatak o 16 masovnih grobnica.

– I od tada pa do danas sam zastupao i zastupam stav da ne smije da postoji nijedan razlog za to da se zataškavaju i prikrivaju bilo čiji zločini prema bilo kome. A naročito da se prikrivaju zločini režima Slobodana Miloševića protiv kojeg sam se beskompromisno borio duže od jedne decenije – kaže Čanak.

* Šta mislite o tome što je Veljko Odalović, načelnik za Kosovski okrug u vreme kada su počinjeni najteži zločini prema kosovskim Albancima, odnosno kada su kopane grobnice po Srbiji, unazad već 15 godina, na čelu Komisije za nestale?

– Ne znam zašto je Veljko Odalović na čelu te komisije, to morate pitati one koji su ga tu postavili. Ali, znam da on tu vjerovatno ne bi bio, da je usvojen prijedlog LSV iz 2000. godine o lustraciji SPS, JUL, SRS i SSJ. Da je to učinjeno sve bi izgledalo mnogo drugačije.

* Kako ste doživjeli javne nastupe predsjednika Srbije nakon prvog susreta sa Aljbinom Kurtijem u Briselu? Vučić se „hvalio“ time da je bio neprijatan, da je vrijeđao Kurtija, naglašavajući da mu nije žao i da bi se srpski narod ponosio načinom na koji je srpska delegacija branila nacionalne interese.

– Generalno mislim da je za uspjeh svakog dijaloga važno kloniti se krupnih i teških riječi.

* Kurti želi da obrne situaciju i da, kako kaže kosovski filozof i pisac, Škeljzen Malići, zaključak pretvori u premisu, odnosno da dijalog Beograda i Prištine krene nakon uzajamnog priznanja nezavisnosti. Kako vidite takvu poziciju?

– Aljbin Kurti uživa izrazitu popularnost na Kosovu, naročito među mladim ljudima koji su umorni od beskonačnih i jalovih pregovora koji su u najvećem dijelu uz to i neiskreni. Međutim, ta naizgled brza i svakom razumljiva rješenja koja premijer Kurti plasira jednostavno nisu moguća, a neće olakšati ni život običnih građana niti relaksirati tenzije u svakodnevnom životu. Politika je matematika mogućeg, a uzajamno priznanje to trenutno nije. Mora se krenuti od onoga što jeste moguće, a to je zajednički napor na pronalaženju 1.632 nestale osobe i otkrivanju masovnih grobnica i rasvjetljavanju okolnosti koje su do njih dovele. Vjerujem da bi mnoge stvari počele bivati jednostavnije kada bi više ljudi dolazilo u recimo Prištinu da vide koliko je taj grad napredovao u proteklih par decenija i kada bi se razbio strah od kontakta, naročito među mladim ljudima koji se savršeno razumiju između sebe kada govore engleski.

* Kurti je takođe govorio o tome da ne želi da primjenjuje loše sporazume koje su Srbija i Kosovo do sada postigli i potpisali kao i da trpi pritiske SAD i EU zbog toga. Vjerujete li da njegova misija ima ikakvog izgleda da uspije?

– Ne shvatam iskreno govoreći koja bi to misija uopšte bila, ali je sasvim sigurno da se na silu i pokušajem zavrtanja ruke neće postići ništa ni trajno ni dobro. Treba biti svjestan da se na Kosovu radi o slojevima problema koji su nagomilavani dugi niz godina i koji se nijednim čarobnim štapićem ne mogu ukloniti. Jedini put ka trajnom miru i stabilnosti jeste strpljenje, upornost i spremnost na neuspjeh. Uz odlučnost da se pokuša ponovo i ponovo.

* Posjetili ste Kosovo za Vidovdan. Otišli ste tamo, kako ste rekli, zbog sina koji vam je kazao da ne zna nikoga od takozvanih patriota da je ikada bio u nekadašnjoj južnoj srpskoj pokrajini. Tom prilikom ste obišli mjesta stradanja ljudi srpske nacionalnosti i sreli se sa Aljbinom Kurtijem. Vaš višedecenijski, dosledni, antinacionalistički angažman, uprkos tome što nemate trenutno političku težinu u Srbiji, odveo vas je pravo u goste, u kabinet kosovskog premijera.

– Moj, kako ga zovete „dosljedni politički angažman“, deo je mojih najdubljih, ljudskih, političkih ubjeđenja.Trudim se da u tom duhu utičem i na svoju okolinu i naravno porodicu. Susret sa premijerom Kurtijem, a poslije toga i sa predsjednikom Đukanovićem u Crnoj Gori pomalo govori i o tome da politička težina nije uvek neposredno vezana za broj glasova osvojenih na jednim izborima, a naročito ne za funkciju u izvršnoj vlasti. O tome imate čitav niz živih primjeta u Srbiji danas. Mislim da je dužnost svakoga ko može da pomogne da pokuša da pomogne da se normalizuju odnosi da bi ljudi mogli živjeti bolje i bezbjednije.

* Šta mislite o Kurtiju? U ovdašnjem javnom mnjenju, uz tešku medijsku manipulaciju vlasti, duboko omražen, na Kosovu, mladi kosovski Albanci imaju dosta simpatija za njega, smatraju ga novim, različitim, u pozitivnom smislu, od onih koji su tokom devedesetih bili na značajnijim pozicijama.

– Gospodin Kurti je mlad, energičan i nesumnjivo sposoban političar sa nesumnjivom podrškom. Međutim, dobiti izbore i biti popularan s jedne strane i voditi uspješno državu su dvije potpuno različite stvari. Na ovoj drugoj tek treba da se dokaže i da se suoči sa nizom naslijeđenih problema. To je čak u najmanjoj mjeri odnos sa Srbijom. Recimo, mora da se izbori sa „prvoborcima“, sa korupcijom, nepotizmom i svime onime što ga je dočekalo kada je došao na funkciju. Sada bi trebalo i da učvrsti vlast, a to ćemo tek vidjeti sa kojim uspjehom i kojom brzinom će ići. Ono što bih mu ja savetovao jeste da se kloni teških riječi, brzih rješenja i da nikada kada je u poziciji većine ne zaboravi kako se osjećao u poziciji manjine. Jer, te pozicije se u životu i politici dosta često mijenjaju.

* U regionu možemo da uočimo da nacionalističke, desničarske, korumpirane političke elite polako odlaze… Samo u Srbiji to nije slučaj. Na vlasti su upravo oni koji su direktno huškali na ratove, opterećeni istim takvim profiterstvom. Kako objašnjavate takav slučaj?

– U Srbiji osim kratkog i polovično uspješnog perioda DOS-a postoji političko-ideološki kontinuitet još od vremena prije Slobodana Miloševića pa do današnjeg dana. Nije bilo lustracije. I nije bilo katarze, suočavanja sa prošlošću i promjene ideologije. Ona se učvrstila u velikom dijelu ljudi kao dio nacionalnog identiteta i sveopšta istina. I to u velikoj mjeri onemogućava kontakt sa razlozima, činjenicama i stvarnošću. Pogledajte na primjer Vulina, Koštunicu, Boška Obradovića i da dalje ne nabrajam. Dakle, imate situaciju da se ljudi mijenjaju a politika ostaje. A svako ko pokuša da postavi pitanje ili misli drugačije se odmah uvlači u ratni narativ: antisrbina, izdajnika, itd. Suštinski se u Srbiji nije vodila niti se vodi civilna politika, nego zbog interesa vladajućih struktura dominira večito krizno i privremeno stanje.

Vučić je autokrata i nacionalista

* Smatrate li, bez obzira na opoziciju i njihove kapacitete i ideologije, da vlast Aleksandra Vučića jeste autokratska, nasilna, sveprožimajuće kontrolorska i da kao takva uspeva da opstane već deset godina? Ko su, po vama, žrtve takvog režima danas?

– Više puta sam rekao da je Aleksandar Vučić autokrata, nacionalista i centralista i nemam tu šta novo da dodam. A dio odgovornosti za njegovu vladavinu snosi i dio opozicije u ovoj zemlji. Njihovim blaćenjem i razbijanjem građanske opcije, onda tim podjelama na to ko je prava opozicija a ko nije, izmišljanjem Saše Jankovića kao nekakvog kandidata iako je odmah bilo jasno da je u pitanju šarlatan, zatim obesmišljavanjem građanskih protesta i zaluđivanjem ljudi da ne idu na izbore, Vučić je dobio puno vremena u tih deset godina koje spominjete. A najveća žrtva koja je podnijeta zbog toga jeste volja i kapacitet među građanima da izađu na izbore, da glasaju i da se bore za svoja ubeđenja.