Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV), povodom sjećanja na šehide Hadžeta u Novom Pazaru, organizuje Javni čas historije sa temom “80 godina od genocida nad Bošnjacima Sandžaka”, koji će održati akademik Šerbo Rastoder.Vijeće je pozvalo učenike 3. i 4. razreda srednjih škola u nastavi na bosanskom jeziku, profesore historije, te sve građane, da u petak, 8. septembra 2023.godine u 18 sati, u Glavnom uredu Vijeća u Novom Pazaru, prisustvuju javnom času u cilju podsjećanja na povijest o strijeljanju sandžačke elite na Hadžetu 1943/44. godine.Hadžet u Novom Pazaru je mjesto na kojem su tokom 1944. i 1945. godine komunističke vlasti strijeljala preko 1.500 sandžačkih patriota i antifašista zbog učešća u odbrani novopazarskog kraja od pokolja četničkog vojskovođe Draže Mihajlovića.21. januara 1945. godine, na stratištu Hadžet strijeljan je i gradonačelnik i komandant odbrane Novog Pazara, Aćif ef. Hadžiahmetović. Prema potvrdi očevidaca čije je svjedočenje prošle godine izašlo u javnost Aćif efendija je strijeljan na Musali, za jednu banderu, na početku današnje ulice Generala Živkovića, preko puta ulaza u Dom zdravlja i novopazarskog Zdravstvenog centra.Prema izjavama potomaka porodica očevidaca streljan je zajedno sa svojm saborcem Ahmet Dacom, u javnoj egzekuciji, na mjestu “Musala” kod novopazarske bolnice.“Sjećam se ko danas, počinje Jusuf svoje svjedočenje, kroz čaršiju je prostrujala vijest da će se sutradan (21. januara) na Hadžetu streljati Aćif i Ahmet Daca. Ja sam u to vrijeme, kao petnaestogodišnjak, bio u partizanskoj miliciji. Iz znatiželje sam na Hadžet pošao sa mojim prijateljem Medom Rožajcem. Snijeg je bio napadao do koljena. Narod se bio iskupio na hadžetsku livadu koja se nalazila sa druge strane današnjih Bolnica. Tu je nekada bilo igralište. Na livadi je bilo, pored narodne mase, i oko 300 vojnika. Oni su bili postrojeni naspram nas. Svi smo gledali u pravcu gradskog zatvora odakle je trebalo da dođu Aćif i Ahmet. Nije prošlo mnogo kada su se pojavili sa vezanim rukama i nogama. Vojnici su ih priveli do telefonskih bandera i tu ih vezali lancima sa rukama otpozadi. Pala je komanda da se pristupi streljanju. Desetak vojnika je izašlo ispred njih. Partizanski oficir je izdao naređenje da se streljaju. Odjeknuli su pucnji i obojica se klonula glavom. Doktor Benčan, Slovenac koji je radio u Pazaru, je trebao da konstatuje njihovu smrt. Opipao je puls obojici i pokazao da je Ahmet Daca još živ, jer mu je srce još uvijek pulsiralo. Jedno partizanče, nije imalo više od četrnaest godina, prišlo je, skinulo sa ramena njemački automat i pucalo u Ahmetovu glavu. Iz raznijete glave poprskala je krv na sve strane. Poslije toga su im poskidali opanke, vunjene čarape, satove i kapute. Naređeno nam je da se raziđemo i šta je poslije bilo sa njihovim tijelima niko ne zna.”Bošnjačko nacionalno vijeće je, augusta 2012. godine, u sklopu obilježavanja godine znamenitih ličnosti iz bošnjačke historije, između ostalih, postavilo i pano sa likom Aćif efendije na mjestu gdje je bila kuća u Novom Pazaru u kojoj je Hadžiahmetović živio.
izvor: bnv
