Na uskom prostoru sudarile su se tada skoro dvije najveće vojne sile, Engleska udružena sa drugim silama Antante i Osmanska carevina!
Turski narod je bitku na Čanakale morao platiti s 253.000 poginulih , ali da nije bilo takvog otpora današnji bi svijet sigurno mnogo drugačije izgledao. Među žrtvama ( šehidima Čanakala ) bio je i veliki broj Bošnjaka i Albanaca kako iz Bosne Bošnjaka tako i iz Sandzaka Bošnjaka i Albanaca.
Oni preživjeli prešli su u Anadoliju, priključili se oslobodilačkom ratu i nastanili se u raznim dijelovima zemlje. Tek mali dio njih uspio je vratiti se u Sandžak. Broj bosanskih i sandžačkih dobrovoljaca koji su došli na ratište Čanakkale, a koji su i nakon toga ostali da se bore, iznosi oko 15.700 ljudi.
Svi oni bili su mlađi od dvadeset četiri godine. Bošnjaci su se odazvali za odbranu Hilafeta, u vrijeme kada su mnoge zemlje i narodi koje su se nalazile u sastavu osmanske države okrenuli leđa carevini.
Na čelu onih koji su organizovali ovu vojsku dobrovoljaca nalazili su se Riza-beg Muratbegović iz Novog Pazara i Ahmet-aga Hamzagić iz Tutina. Borba za Istanbul doživljavana je kao borba za Islam.
